Sjećate li se Zagrebačkih dječaka, pjevačkog zbora anđeoskih glasova nazvanog po bečkom uzrou? Već nekoliko godina od njih ni traga ni glasa. Ipak, većina ih i dalje pjeva.
Studiraju ili su već završili fakultete i odavno su mutirali i stasali u tenore i baritone, a Pavao Puljić pustio je i veliku bradu. Student je 3. godine informatike, ide i na solo-pjevanje i još uvijek je u zboru koji vodi Jasenka Ostojić.
- Uz profesoricu Jasenku sam odrastao, najviše zbog nje nastavio sam se baviti pjevanjem i zato i dalje pjevam u njezinom zboru – rekao mi je taj mladi pjevač nakon koncerta kojim je Cappella Odak nedavno proslavila petu godišnjicu djelovanja u maloj dvorani Lisinskog.
Većina muških članova zbora bivši su članovi Zagrebačkih dječaka, pa tako i Ivo Majer, jedini koji nije postao ni tenor, ni bariton, ni bas, nego alt i kontratenor, što je posebna pjevačka disciplina koju studira u Beču.
Ali, Cappella Odak, nazvana po skladatelju Krsti Odaku, mješoviti je zbor, nastao spajanjem bivših Zagrebačkih dječaka i djevojačkog/ženskog ansambla Cappella Zinka, nazvanog po divi Zinki Kunc. Sve to pod umjetničkim vodstvom Jasenke Ostojić.
Slavljenički koncert bio je ne samo proslava prvih pet godina jednog ansambla, nego i svečanost zborskog pjevanje uopće.
Među četrdesetak članova Cappelle Odak ima studenata glazbe, graditeljstva, nekoliko jezika, ekonomije, ali i već završenih inženjera, lingvista, psihologa, liječnika... Bave se raznim stvarima, različito govore i misle, ali kad zapjevaju pod vodstvom Jasenke Ostojić drže lekciju besprijekorne vokalne tehnike, počevši od intonacije. Dirigentica ih nakon svake skladbe preslaguje kao registre orgulja u zajedničkom otkrivanju novih vokalnih boja i atmosfera.
Takvi su zborovi mjesta najboljeg građanskog odgoja za djecu i odrasle, tu ljudi postaju plemenitiji.
Zaljubljenici iz Cappelle Odak na koncertu su potvrdili profesionalnu razinu u skladbama širokog stilskog raspona, od barokne polifonije "Crucifixusa" Antonija Lottija, preko raznorodnih sakralnih skladbi Rahmanjinova, Durufléa, Pärta i Brittena, do praizvedbi upravo za ovu prigodu naručenih skladbi petorice hrvatskih skladatelja: Dalibora Bukvića, Ive Josipovića, Ivana Josipa Skendera, Mladena Tarbuka i Tomislava Uhlika.
Svaki od petorice skladatelja, ne znajući što rade ostali, dobio je po jedan haiku hrvatskih pjesnika preveden na engleski i svaki je dao najbolje od sebe napravivši u svom stilu malu zborsku majstoriju.
Ali, objedinjene sjajnim izvedbama i dramaturški odlično poredane. skladbe predstavljaju jedinstven zborski ciklus, a to nije prvi put da se na poticaj ansambala profesorice Ostojić obogaćuje hrvatska zborska glazba. Posebnu je pažnju privukao povratak bivšeg predsjednika među skladatelje, a čisti zen dosegao je svojom skladbom, upravo zato i smještenom na kraj ciklusa, Dalibor Bukvić.
Na koncertu se našlo još domaćih i svjetskih autora zborskog sloga i sloge: Zlatko Grgošević, Emil Cossetto, Davor Bobić te mladi Norvežanin Ola Gjeilo i Amerikanac Eric Whitacre.
U Cappelli Odak pjeva i sjajna mlada operna pjevačica Anabela Barić, koja je još s devet godina, u Glazbenoj školi Pavla Markovca, prvi put zborski zapjevala pod vodstvom prof. Ostojić.
- Ja jesam solistica, ali koliko god volim da me se čuje, obožavam dati svoj glas i svoj dah tom zajedništvu kad svi uronimo u jednu kompoziciju – lijepo opisuje Anabela Barić iskustvo pjevanje u Cappelli Odak.
Još kad bi Grad Zagreb, pored tolikih drugih i drugačijih udruga, pronašao prostor i za ovu školu plemenitog pjevačkog zajedništva, možda bi ponovo imao i svoje Zagrebačke dječake, nimalo lošije od Bečkih.
Slušali smo ih na koncertu zborova u dvorani MA-e.