Milan Trenc ima dobre živce. Shvatite to u mraku ZKM-a, na probi predstave "Emil i detektivi" koju režira po slavnoj istoimenoj knjizi Ericha Kästnera. Strpljenje kojim Trenc vraća djecu glumce u svaku pojedinu "sekvencu" scene koju probaju doista je nemjerljivo. On sam priča kako su četrnaestero mladih glumaca izabrali na audicijama iz učilišta ZKM-a, kako su dječje uloge zbog turnusa u školi (jer predstave za djecu i mlade igraju se i u prijepodnevnim satima) pripremili u alternacijama, ali kako mu je i to bio dodatni motiv i izazov za rad na toj predstavi.
Izazovna adaptacija
– Moj prvi odgovor na ponudu da radim Emila bio je ne, ali kada sam iznova pročitao knjigu vidio sam da je to sjajna priča definirana na nivou knjige i ilustracija, ali da je izazov napraviti adaptaciju za kazalište – govori Trenc. Priču je ostavio u dobu u kojem ju je autor i napisao, vrte se videoprojekcije iz Berlina dvadesetih godina 20. stoljeća, a koristi i stari prijevod Grigora Viteza te kaže da misli kako i ta svojevrsna arhaičnost današnjoj djeci može biti jako zanimljiva. Milana Trenca javnost u prvom redu doživljava kao ilustratora, crtača stripova, filmskog redatelja, pisca... U potki svega što radi je vizualno, a na pitanje kako je svoj vizualni svijet postavio u okvir kazališne scene odgovara:
Sportska forma za subotu
– Ljudi su sa mnom uvijek zbunjeni: ilustrator, strip-crtač, radi filmove, radi na televiziji... A ja za sebe mislim da sam nova generacija, čovjek s novim pogledom na medij i moj stil je da se bavim različitim medijima i mijenjam ih – kaže Trenc i naglašava da je prošlo vrijeme uske specijalizacije.
– Svi mi koji se bavimo umjetnošću imamo svoj unutarnji svijet, a medij za koji se odlučimo samo je špijunka kroz koju drugi ljudi vire u taj naš svijet. A svaki put kada svoj unutarnji svijet transponirate u neki medij, radite i određene kompromise. Kod kazališta su te špijunke specifične. Film iz te perspektive ima samo jednu vizuru i tu nema problema. HTV-ova serija za djecu "Šareni vremeplov" bila mi je novo iskustvo zbog rada s četiri kamere. Dakle bile su to i četiri špijunke, a u kazalištu ih ima onoliko koliko je ljudi u gledalištu i sada moram paziti da slika koju im nudim funkcionira iz svih tih vizura – objašnjava. Čovjek koji je prošao hollywoodske premijere sada čeka svoju zagrebačku premijeru, i to dječje predstave. Kaže da subotu (18 sati) čeka mirno, jer s djecom radi već sedam mjeseci pa ih je, poput dobrog sportskog trenera, doveo u najbolju "kazališnu" formu.
>> U Startu mi je bilo ljepše raditi nego u velikom New York Timesu