Na sceni svoje Male scene Vitomira Lončar slavi 40. godina umjetničkog djelovanja i to sa 30 izvedbi komedije Petera Shaffera “Leticija i ljublist”. Iako je u zadnje vrijeme mnogo poznatija kao producentica i vlasnica Male scene, ali i kao Večernjakova blogerica, autorica Slamke spasa, ovaj smo put razgovarali – o glumi.
Što je danas važnije – biti glumicom ili producenticom?
- Odgovor je vrlo jednostava: najvažnije je kazalište. Na koji način u kojem trenutku sudjelujem u radu kazališta, potpuno je svejedno. Trenutačno sam glumica i producentica istodobno, što nije jednostavno, ali je, kao što se vidi – moguće. Ukratko, najvažnija je cjelovitost, a to u mom slučaju nije upitno.
Sami ste rekli da vas je od pozornice odvojila bolest, javno ste govorili o potrebi da društvo drukčije prihvati epilepsiju i oboljele. Što je prevagnulo u odluci da se ipak vratite glumi?
- Prevagnula je potreba za svladavanjem još jedne prepreke, a upravo je to obilježilo cijeli moj (umjetnički) život. Odlučila sam još jednom pokazati i dokazati da kad čovjek nešto čvrsto odluči, to može provesti u djelo. Osim toga, odjednom sam ponovno osjetila potrebu progovoriti i kroz predstavu. Poznato je da u posljednjih desetak godina javno djelujem kroz različite vrste aktivizma, a ova je predstava samo jedan oblik tog istog aktivizma. I u kulturnopolitičkom smislu, i u smislu skidanje stigme oboljelih od epilepsije.
Zašto baš Leticija i ljublist?
- Leticija je, kao i ja, neprilagođena svijetu u kojem živi, nije se u stanju konformirati, živi po svom, izvan struje, a i govori neke važne rečenice o vremenu u kojem živimo.
Da morate istaknuti troje ljudi koji su vas najviše obilježili na glumačkom putu, to bi bili...
- U ranoj mladosti bila je to Zvjezdana Ladika, u formativnoj glumačkoj i producentskoj fazi Neva Rošić i Relja Bašić, ali moram dodati i četvrtu osobu, koja je nakon tridesetih ostavila duboki trag u mom radu, a to je prof. Vlado Habunek. 40 godina – 4 osobe!
A pet najznačajnijih uloga?
- Najdraža uloga mi je Annie u “Pravoj stvari” Toma Stopparda, zatim Lisac kojeg igram već 16. sezonu u predstavi “Roda i lisac” u kojoj uživam svaki put iznova s partnerom Draženom Čučekom, treća je Colombina u predstavi “Pierrot ili tajne noći”. Ako ne računam Leticiju, tu su i dvije uloge koje su obilježile moj život (i privatni i poslovni) u kojima mi je partner ujedno i moj životni partner, Ivica Šimić: Smiljka u “Mačku Džingis-Kanu” i uloga u predstavi “Kraljevna na zrnu graška” koju kontinuirano igramo već 30. sezonu.
Jeste li i kako na svom glumačkom putu uspjeli “pobjeći” od Štefice Cvek?
Od Štefe nisam bježala, ali nisam imala ni potrebu za tim. Većina gledatelja dugo nije povezivala Štefu sa mnom. Ona je toliko različita od mene da me nitko s njom nije poistovjećivao. Više su me “obilježile” emisije Limačijada i Malavizija, koje sam sedam godina vodila s Ivicom Zadrom i Darkom Janešom. Poznati trio “Bucka, Ivica & Darko” imao je golemu popularnost kod šire publike. Eto, očito sam imala sreće da sam u svim područjima u kojima sam djelovala ostvarila ponešto – što će ostati.
>> Blog Vitomire Lončar: Slamka spasa
Ma kakva epilepsija! Dugo već u Zagrebu nismo vidjeli ovako moćnu i punu glumačku prisutnost.