Prva proba Ministrela, ansambla za ranu glazbu, održana je prije trideset godina u Gundulićevoj ulici u Zagrebu. Na probi su se našli Igor Mladinić, Bojana Bošnjak i Sonja Gospodnetić, članovi Vokalnog ansambla Vatroslav Lisinski, dok su u dubrovačkom dijelu ekipe bili Ante Beno, Srđan Berdović i Vesna Matana.
– Željeli smo stvoriti ansambl u kojem ćemo svirati i pjevati renesansne skladbe, ali baš one koje se svima nama sviđaju. Naslijedili smo instrumente i kostime ansambla Andrea de Antiquis Consort koji je do tada vodio Mladinić, ali ubrzo smo se dogovorili da ne želimo imati voditelja i svi su članovi na sebe preuzeli dio odgovornosti za rad ansambla. Uskoro su se kao članovi pridružili Tibor Kuti, Ana Šabašov, Giovannino Raffanelli, Sandra Munić i Tomislav Vlahutin, a kasnije i brojni drugi – prisjeća se Sonja Gospodnetić, članica Ministrela koji će u nedjelju u Novinarskom domu u Zagrebu proslaviti trideseti rođendan.
– Ministrel smo osnovali jer nije bilo slobodnih mjesta u postojećem ansamblu za ranu glazbu (mislim da je u to doba u Zagrebu jedino Sintagma musicum bio aktivni ansambl za ranu glazbu). Ako si želio svirati ranu glazbu, morao si osnovati vlastiti ansambl. Minstrelu je zapravo prethodila grupa mlađih zaljubljenika u ranu glazbu koja se okupljala oko VA Vatroslav Lisinski koji je vodila Heda Gospodnetić. Tu su nastali prvi ansambli koji su svirali i instrumente, a postava ansambla bila je solistička – sjeća se Mladinić.
– Ranom glazbom počela sam se baviti zbog toga što pruža veliku mogućnost za improvizaciju i kreativnost kako u svirci tako i u scenskom nastupu. Biti u Minstrelu znači biti pjevač, svirač, glumac i zabavljač. Svaki član svira više instrumenata i pjeva, pa na pozornici zna biti vrlo dinamično. Volim biti u renesansnoj haljini i igrati se starih vremena. U prvim godinama probe u Galeriji SC-a znale su trajati po šest sati, jer je bio uračunat i ručak u menzi i kava nakon probe. Kako su se životne okolnosti mijenjale i probe su postale zgusnutije – veli Vesna Matana koja se prisjetila i pjevača koji su djelovali u Ministrelu, a to su bili Tomislav Vlahutin, Jakša Primorac, Igor Peteh, Trpimir Matasović, Zlatan Sindičić, Luka Marohnić, Nenad Kosak, Goran Grčić, Ana Jembrek, Antonija Dunjko, Sonja Runje i Marcella Francesco. A tu su i gudači: Lada Magdalenić Morpurgo, Lea Sušanj Lujo, Marijana Vukovojac Dugan, lutnjisti Neven Hrustić, Pedro Abreu, Tvrtko Sarić, Darko Karajić i udaraljkaš Fran Krsto Šercar. U ulozi dvorske lude nastupe Minstrela često je upotpunjavala plesačica suvremenog plesa Katarina Đurđević.
– Kao pravi Minstreli, proputovali smo svijeta, svirali na festivalima, sajmovima, za mnoge državnike i diplomate, ali i za divnu zagrebačku publiku koja nas vjerno prati u ciklusu koncerata rane glazbe koji smo započeli 2016. u Viteškoj dvorani, a nastavili u Atelijeru Meštrović u Mletačkoj ulici. Neki članovi ansambla imaju svoje vlastite instrumente. Darko Karajić ima 30-ak raznih lutnji i sličnih trzalačkih instrumenata, a Lada Magdalenić Morpurgo svira na violini s autentičnim postavkama iz 17. stoljeća. Ansambl posjeduje čembalo, gambe, blok-flaute, kornamuze, udaraljke te redovno planira kupnju novih, potrebnih replika starih instrumenata. Instrumenti se nabavljaju prijavama na razne natječaje, a i održavanje je skupo – veli Sandra Munić. A kako je s nabavom nota?
– Na počecima smo note posuđivali i kopirali na Muzičkoj akademiji i iz privatnih fundusa. U to vrijeme kod nas su se izvodile odabrane skladbe Skjavetića i Lukačića pa su, primjerice, Jelićeve skladbe iz Parnassie Militie, Bosančeve frottole i pjesme iz Pavlinske pjesmarice publici tada bile gotovo nepoznate. Minstrel je na poziv producenta Klausa L. Neumanna snimio nosač zvuka "Vaghe Ninfe" s djelima hrvatskih skladatelja iz doba renesanse i ranog baroka u kölnskom studiju WDR-a. Danas su nam dostupni digitalni ispisi raznih zbornika iz cijelog svijeta što nas je potaknulo na istraživanje repertoara i pripremu tematskih koncerata. U stalnoj potrazi za novim, rijetko ili nikada izvođenim skladbama, npr. u ciklusu Frottola ritrovara, izvodili smo frottole koje su doživjele ponovno rođenje nakon 500-tinjak godina. U četiri koncerta pod nazivom Zlatno runo oživili smo ranu glazbu Novog svijeta/Južne Amerike. Na slavljeničkom koncertu izvest ćemo odabrane pjesme iz tog ciklusa i djela iz talijanske renesanse – otkriva S. Munić.
Od zanimljivijih projekata izdvojila je i večer skladbi Johna Dowlanda koje su izveli s glumcem Nikšom Kušeljem te program Ale & Tobacco koji su izveli s plesnim studijem za povijesne plesove Divertimento i pedagoginjom Vlastom Rittig, sa skladbama iz engleskih pubova iz 17. stoljeća. U pripremi je program Un Aria di Danza koji će predstaviti najljepše povijesne plesove Italije.
– Kam Pavel putuješ, Il Viaggio Adriatico programi su s odabranim skladbama hrvatske rane glazbe uglavnom s područja Istre i Dalmacije. Program koji smo osmislili i aranžirali isključivo s djelima hrvatskih skladatelja je program koji često izvodimo u inozemstvu. Tako je bilo i u Litvi gdje smo nastupili u Vilniusu – kaže S. Munić. A koliko je rana glazba u nas popularna?
– Kod nas je rana glazba egzotika, umjesto da bude kao i bilo koja druga klasična glazba prošlih vremena, glazba na kojoj se sagradila sva ostala glazba Zapada – veli Mladinić. U posljednje vrijeme Ministrel nastupa i na imanju Vinkovec.
– ETI Vinkovec je privatno imanje i centar za obrazovanje za koji sam i privatno vezana jer smo prije osam godina na inicijativu Ksenije Burić (koja je profesorica i muzikoterapeutkinja našem autističnom sinu Laurencu) i Branka Meštrića s našom obitelji Morpurgo krenuli u projekt s idejom da stvorimo mjesto gdje bi roditelji s djecom s posebnim potrebama boravili uz glazbu i glazbenu terapiju. Nakon niza godina Ksenija i Branko su došli na ideju da na imanju izgrade i drvenu koncertnu dvoranu. Bila nam je čast ne samo svirati za publiku koja se nikad u životu nije susrela s ranom glazbom već i održati radionicu i koncert za osobe s poteškoćama u razvoju. Rana glazba je glazba koja traži improvizaciju i spontanost, a to je u slučaju ovakvih radionica od najveće važnosti. Ansambl se na licu mjesta može prilagoditi sudionicima u smislu ritma, duljine i forme neke skladbe. Osim što je takav način izvođenja zabavan i terapeutski, daje i puni smisao samom izvođenju glazbe – kaže nam Lada Magdalenić Morpurgo, koja je i voditeljica Minstrela, iako je ovo ansambl u kojem nema hijerarhije.
– "Gozba, smijeh, igra i veselje, ja sam ovaj val i ova planina; svi ovdje imaju spremne zahvale, nema mjesta za dvoličnost, tugu i dosadu" stihovi su iz naslovne pjesme Festa, riso, gioco e gioa obljetničkog koncerta, koji smo zamislili kao igru i veselje, a upravo su igra i veselje ono što nas pokreće već 30 godina – zaključuje S. Munić.