novi roman sibile petlevski

'Živimo stanje latentnog trećeg svjetskog rata'

Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Sibila Petlevski
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Sibila Petlevski
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Sibila Petlevski
13.02.2014.
u 16:10
Autorica Stanja sumraka, trećeg djela iz ciklusa o Viktoru Tausku, kaže da su čitatelji romana hrabri jer kreću na seansu književne psihoterapije i liježu na psihoanalitički kauč
Pogledaj originalni članak

Sibila Petlevski dovršila je trilogiju o psihoanalitičaru Viktoru Tausku. Nakon Vremena laži i Bilo nam je tako lijepo! pred čitateljima je Stanje sumraka.

– Nakon više od sedam godina rada, uspjela sam održati spisateljski “napon”, pokriti svu predviđenu građu, a i primijenila sam novu tehniku pisanja, koja omogućava čitateljima da svaki dio trilogije čitaju kao zaseban roman, ali i da uživaju u trilogiji Tabu kao u cjelini. Premda je najbolje pročitati romane po redu nastanka, moguće ih je čitati i drugačije zahvaljujući psihološkom déjà vu efektu. Pojedini motivi i prizori pojavljuju se u sve tri knjige, ali osvijetljeni iz novoga motrišta.

Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL

Čitatelji koji se upuste u avanturu čitanja trilogije hrabri su jer pristaju krenuti na seansu književne “psihoterapije”. Liježu na psihoanalitički kauč i dopuštaju da njihovi osobni strahovi, traume, erotska sjećanja i dileme ostvare priključak na strahove, traume i nadanja likova mojih romana – veli Sibila Petlevski te dodaje:

– Stanje sumraka, termin iz psihijatrijske prakse koji se odnosi na pomaknuto stanje svijesti uzrokovano drogama ili PTSP-jem, primijenila sam na teme koje osjećamo kao bliske u našoj sredini u vremenu još jednog razočaravajućeg poraća. Stanje sumraka je stanje u kojem živimo, stanje latentnog trećeg svjetskog rata u kojem se pogiba u lokalnim, dobro režiranim, ekonomski “isplativim” sukobima, ali i od kolektivne gluposti kao od najjačeg neletalnog oružja.

Viktor je u prvome romanu jedan od junaka u žanru detektivskog romana, tj. u žanru romana o odrastanju umjetnika. U drugome romanu najviše sam se približila žanru fikcionalizirane biografije, dok sam u trećem dopustila Viktoru da progovori posmrtno kao “jedan od pripovjedača”. Posudila sam “vampirsko” prvo lice muškoga roda kao bih progovorila o stvarima koje je predosjetio Tausk, ali im nije mogao svjedočiti.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.