Mučne scene sa zadarske tržnice, na kojoj su se nasilnici koji sebe smatraju prodavačima izvorne hrvatske robe šakama pokušali obračunati s onima koji žele uvođenje reda, zaslužuje osudu i brzu reakciju pravne države. Jer, na tržnicama se brani naše pravo na domaću, hrvatsku hranu. Kao i u svemu drugom, i o fiskalizaciji na tržnicama govori se površno, koristeći se poluinformacijama i poluistinama. Kao kad su nas plašili da će ulaskom u EU nestati sira i vrhnja s tržnica. A radilo se samo o tome da su kumice svoj sir i vrhnje morale staviti u hladnjake.
Poluistinama se sada pridružio i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, samoproglašeni borac za prava kumica. – Oni koji ne znaju, neka odu do Barcelone i drugih europskih gradova i neka vide da tamo prodavači na tržnicama nikada nisu čuli za fiskalne blagajne – kazao je neki dan Bandić. I doista – u Barceloni na tržnici ne postoje fiskalne blagajne. Ali ne stoga jer je Španjolska humanija država pa ne želi proganjati svoje sirote kumice. Ne, u Barceloni, Beču, Pragu, Münchenu... nema fiskalnih blagajni na tržnicama iz jednostavnog razloga – tamo robu na placu smiju prodavati samo oni koji su je i proizveli. I to pod vlastitim imenom i prezimenom, na točno određenoj lokaciji. Svi ostali idu u zatvorene prostore i prodaju robu kao obični kvartovski dućani. Ideja ministra Linića na tragu je europske – tržnice treba prepustiti proizvođačima i otjerati prekupce. A to se u nas pokušava na inteligentniji način – fiskalnim blagajnama.
Dakle, nijedna kumica koja prodaje svoj grincajg, rajčicu, krumpir... neće morati izdavati račune. Fiskalnu blagajnu trebat će samo preprodavači koji nešto kupe za jednu pa na tržnici prodaju za pet kuna. Oni koji astronomski zarađuju, a mogu izbjegavati plaćanje poreza. Fiskalne blagajne stoga daju dvostruku korist – pune državnu blagajnu i uvode red na tržnice. Jer, tada će se znati – tko nema fiskalnu blagajnu, taj ima svoje voće, povrće, sir... Linić mora ustrajati na njihovu uvođenju jer je to dobro za sve kumice i sve građane koji žele jesti hrvatsko. Kumice, naprijed, kumovi prekupci – stoj!