Iz Poreča je otišao prije negoli je Croatia-Slovenia cup završen, u Osijeku i Vukovaru ga nije ni bilo. Sudar koljenima na treningu s Marijem Obadom i stradao je natkoljenični mišić Blaženka Lackovića. Lac je jedini naš pravi topnik, majstor za razbijanje suparničkih obrana, pa se uoči Europskog prvenstva, koje u četvrtak počinje u Švicarskoj, u naš tabor uvukla zabrinutost.
Ozljede su problem
- Hoćete li biti spremni za Portugal, prvog suparnika?
- Iz dana u dan ide nabolje, optimist sam, ali neću biti maksimalno pripremljen.
- Kako se osjeća sportaš koji je ozlijeđen prije velikog natjecanja?
- Razmišljam samo o tome da se što prije vratim na teren. A kako godine idu,
procjenjujem je li bolje oporavak produljiti za dan nego žuriti i odjuriti
u još težu ozljedu. Često se sjetim Renata Sulića, on je moj heroj.
- I uoči Atene bili ste ozlijeđeni?
- I u Portugalu, na SP-u, sam isto dobio udarac u koljeno, imao sam problema.
Bili smo prvi. Ako je to cijena za zlato, ja ću je svaki put platiti.
- Je li turnir na europskom prvenstvu najteži?
- Je, jer Europa je središte rukometa, tu je koncentrirana kvaliteta. Teško
je do europskog zlata, naš je motiv velik jer nam baš to zlato nedostaje.
- Može li vas, osim ozljeda, još nešto zaustaviti na tom putu?
- Ozljede mogu biti naš najveći problem. Premda, nismo ni mi strojevi.
- U Flensburgu igrate s trojicom Norvežana i s mnogo Danaca. S Norvežanima
smo u skupini, s Dancima bismo se trebali naći u drugom krugu.
- Norvežani sami kažu da još nisu za zlato. Solberg je odustao zbog godina,
ne znam što je s Jensenovom ozljedom. Danci nude više optimizma, kažu da
su olimpijske
igre i svjetska prvenstva naša, a europska prvenstva njihova. I ide im
na kontinentalnoj smotri.
- Tko vam se dopao od novaka u našoj reprezentaciji?
- Dobri su, nadareni, žele raditi, svatko od njih ima svoje adute. Izdvojio
bih, ipak, najmlađeg, Domagoja Duvnjaka. Bude li nastavio ovim putem, bit
će klasa.
- Što se u našoj reprezentaciji promijenilo od onih portugalskih dana kada
je započela zlatna priča?
- Sada igramo u jakim europskim klubovima i u reprezentaciju dolazimo dosta
istrošeni, ubitačan je ritam u njemačkim i španjolskim klubovima. Ali,
naš je motiv kad
je reprezentacija u pitanju ostao isti, uvijek ćemo dati sve od sebe.
Nisam najbolji
- S obzirom na tu raštrkanost po Europi, s kim se najčešće čujete.
- Sa svima, stalno smo u kontaktu.
- Pa kakav vam je onda telefonski račun?
- Ha, solidan. Kad je čovjek daleko, puno mu znače ti razgovori.
- Navodno, Flensburg je vrlo zainteresiran za Ivana Balića?
- Točno je, ali naš je menadžer bio malo spor u toj priči. Požurivao sam,
takvom igraču morate odmah otvoriti svoje karte. Ali, moji su izgleda zakasnili.
- Mnogi kažu, samo je jedan Lacković. Vidite li, premda ste još mladi,
svog nasljednika?
- Žao mi je što Tonči Valčić nije s nama. I Drago Vuković isto. Mali Alen
Blažević je talentiran.
- A od stranih igrača?
- Narcisse je odličan, Karabatić fantastično igra u Kielu, Kjelling je
odličan... Na mojoj je poziciji puno velikih igrača.
- Jeste li vi najbolji lijevi vanjski na svijetu?
- Gode mi takva prizanja, ali ne mislim tako, prilično sam kritičan prema
svojoj igri. Imam 25 godina i mogu još puno naučiti i napredovati. Moja
je prednost
što sam već odigrao mnogo velikih utakmica.
- Imate li tremu uoči susreta?
- Postoji nešto između treme i pozitivnog naboja, samo uoči velikih utakmica.
I nestaje kad izađem na zagrijavanje, ostaje samo pozitivna energija.