Dva HDZ-a u Bosni i Hercegovini sigurno nisu moj i naš prvi izbor, ali za njih je glasovalo gotovo 90 posto bosanskohercegovačkih Hrvata koji su izišli na izbore. S obzirom na to da je Federacija BiH zajednica Bošnjaka i Hrvata i da tako stoji i u Washingtonskom sporazumu, onaj koji formira vladu mora paziti da se ne poziva samo na običnu (bošnjačku) većinu.” Izjava čelnika SDP-a Hrvatske Zorana Milanovića, koji poziva da se preispita nasilna uspostava vlasti u Federaciji BiH, a koju je proveo “kolega” iz SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, rasvjetljuje do kraja ustavnu poniženost i mogućnost da, čak da svi stanu uz jednu stranku, Hrvati budu odstranjeni iz vlasti.
Takvo što postalo je moguće izmjenama Daytonskog sporazuma i Izbornog zakona, što je međunarodna zajednica učinila 2002. godine kada je omogućeno da bošnjačke stranke posredstvom svojih Hrvata izabranih u šest od deset većinskih bošnjačkih županija u Federaciji BiH mogu u gornjem, nacionalno koncipiranom Domu naroda, izabrati Hrvata za predsjednika, što se ovaj put dogodilo. No ovaj put su, unatoč tomu što su dobro proučili sve rupe u propisima, iz SDP-a poduzeli i korake koje je i prof. dr. Mile Lasić, inače nekadašnji bliski suradnik visokog komunističkog lidera Branka Mikulića, ocijenio puzajućim državnim udarom jer uopće nije uspostavljen Dom naroda.
Čak 11 od 17 Hrvata članova toga doma tako nije još izabrano. Ne iz osobite ljubavi prema Hrvatima, nego iz pragmatizma, uzvratio je Milorad Dodik koji je rekao da Srbi neće priznati takvu nelegalnu vlast i uspostaviti državnu Vladu jer bi Bošnjaci, koji danas po procjenama čine 45 posto stanovništva u BiH, mogli već na sljedećim izborima i ovome narodu birati predstavnike. Lagumdžija se protekloga tjedna s izborom predsjednika i Vlade prema Hrvatima u BiH ponio poput Miloševića koji je Albancima nametnuo Sejdu Bajramovića. I pri tome Lagumdžiji nije bilo važno što su mu glavni saveznici HSP BiH, stranka s ustaškim backgroundom, i Boljitak, stranka čiji su vlasnici braća Lijanovići iz Širokog Brijega simbol prijevare, neplaćanja poreza i kupnje glasova birača.
Potezima Lagumdžije, koji je i predsjednik utjecajnog Bošnjačkog instituta, nekontrolirano se podiže temperatura u BiH poput trećeg i četvrtog reaktora u japanskoj nuklearki u Fukushimi.
Projekcija budućnosti u daytonskome klonu od države nije nimalo ružičasta. Najmanje četiri županije neće priznavati Lagumdžijinu vladu, Republici Srpskoj potezi Lagumdžije došli su kao alibi za rušenje središnjih institucija države, a Hrvati će opet na ulice, kao i njihovi sunarodnjaci s druge strane granice. No iako je previše crnih tonova i upozorenja, Lagumdžijin SDP učinio je nešto što se nije ostvarilo još od 1992. godine kada su Hrvati na referendumu presudili da BiH bude samostalna država te se spremno oduprli agresiji JNA.
Ujedinjeni su i sada i odlučno zahtijevaju novo ustrojstvo zemlje jer su ustavno pogaženi, a najbolje argumente ponudio im je upravo novi bošnjački lider Zlatko Lagumdžija.
Kad čitam ili se sjetim ljevičara s filozofskim analizama problema raspada Jugoslavije i rata u BiH, doista mi dođe da se ispovraćam. Komunisti su diljem Federacije tek sada uspjeli priznati da je Jugoslavija bila totalitarni režim - diktatura, pa je ipak bilo opravdano njeno rušenje ali ne i državne zajednice, a za to su poslužili Tuđman, Šušak i Milošević :) A sve je tako jasno, slomom komunizma i bankrotom Jugoslavije, većini komunističkih elita odgovarao je takozvani \"nacionalizam\", jer Jugoslavija nije bila ništa drugo nego imperijalistička suludost jednog diktatora prije a drugog kasnije u kojoj su se sukobljene legitimne nacionalne tenzije kvalificirale kao \"nacionalizam\". Nitko iz te ex Jugoslavije, zanimljivo, još nije odgovarao za komunističke zločine ali se svakodnevno izvrću i pokušavaju pisati primijenjene povijesti. Stvar je u tome da bi se da nije bilo srbijanske velikosrpske politike i pretenzija, Jugoslavija raspala kao i sav Istočni blok i bila bi provedena lustracija, normalna pretvorba i privatizacija ali komunistima to nije odgovaralo. Ovako kao što vidimo ljevičari i dalje uspješno love u mutnom prodavajući priče o nacionalistima, pljački i lošoj privatizaciji na balkanski način. Kao što svedočimo, Srbija nije odmakla od svojih velikosrpskih političkih i teritorijalnih pretenzija a imperijalistička politika bosanskih i hrvatskih ljevičara naišla su na nesklad između činjenica u prošlosti i svojih takozvanih istina. Suludo je uvjeravati hrvatsku javnost kako su ljevičari ključ rješenja hrvatskog nacionalizma a da Bošnjaci po vlastitoj im teoriji nisu nacionalisti. Jedino u održavanju ozračja takozvanih desničarsko-nacionalističkih difamiranja i propagiranju nacionalističkodesničarske pljačke i privatizacije, ta ex komunistička oligarhija upravo nastala na istoj može opstajati i dalje, neokrznuta, sa stalnim i prastarim crvenim telefonom Haag-Beograd. Sve dok međunarodna zajednica bude održavala taj smjer i u RH i u BiH, u BiH neće doći do dogovora jer „dogovor“ odnosno politika balkanskog kaosa kao pragmatičan alibi za međunarodnu trgovinu interesa na globalnoj političkoj sceni uopće ne ovisi o dogovoru političara s bosansko-hercegovačke scene a najmanje o Dodiku ili o Srbiji. Da MZ nije sama podijelila BiH stvaranjem RS i to na genocidu kao i stvaranjem triju suprotstavljenih političkih nacionalnih dakle „nacionalističkih“ opcija, srpske, bošnjačke i hrvatske u kojoj se samo hrvatsku isključuje i tako koči Hrvatsku kao generatora i integratora bosanskog prostora ne samo u „atlanske“ nego i u euro integracije, BiH ni Tuđman a ni Šušak nikada ne bi bili uspjeli „pokušati dijeliti“. Budu li Gotovina i ostali generali osuđeni a ne oslobođeni biti će to još jedan strašan potez međunarodne zajednice u kojem će Haaški sud doživjeti ono što mnogi u Srbiji i priželjkuju – gašenje s proglašenjem konačnog pranja od krivnje za dvadesetogodišnju krizu i nazadovanje cijelog prostora, a možemo slobodno reći i nastavak britanske politike da stvori veliku Srbiju po načertanijama iz 1941. Možda im to uspije za nekih 100 godina :)