Lako za Brenu, što s Jugoslavijom oko nas?

Sve što se ovih dana moglo čuti i pročitati o koncertu Fahrete Živojinović r. Jahić zvane Lepa Brena – u doba Jugoslavije predvodnice raširenog estradno-glazbenog stila što bismo ga, parafrazirajući Salingerova Holdena Caulfielda, koji je oskudan ženski haljetak nazivao “otkridupe od haljine”, mogli opisati kao “otkridupe od glazbe” – svodilo se na dvojbu zabraniti ili ne zabraniti.

Ja nisam protiv bilo kakvih zabrana, a jesam za zabranu svega što ugrožava čovjekovo dostojanstvo i zdravlje, njegove slobode i prava, pa i pravo na građanski i duševni mir. Naravno da se uvijek mora poštovati demokratska procedura, ali u načelu ne vidim ništa loše u zabrani kao obliku zaštite od raznih društvenih protuha koje zakonske norme i bolje društvene običaje tretiraju otprilike kao i pepeo koji im s cigarete padne na rukav.

Ako se javni nastupi nepoćudnih glazbenika mogu zabranjivati u starim demokracijama kakve su Njemačka ili Francuska, pa i u navodno demokratskoj hrvatskoj pokrajini Istri, zašto se ne bi mogli i u demokratskom hrvatskom Zagrebu. Ali, takvog obrazloženja nije bilo i Brena je svoje otpjevala, razgalivši “otkridupetom od glazbe” petnaestak tisuća hrvatskih srdaca.

Ne znam je li pjevačica u repertoar uvrstila i svoju slavnu “Jugoslovenku”, ali to nije bitno, jer riječi i zvuci te pjesme, izvedene ili neizvedene, pravi su ključ i za tumačenje Brenina uspjeha i za razumijevanje neuspjeha protivnika njezina nastupa. Hrvatska, naime, ne samo da ne zna što će s Jugoslavenkom, nego ni što bi s Jugoslavijom!

Hrvati su stvorili Jugoslaviju, ali kako su u njoj imali tisuću razloga da budu nezadovoljni, činili su sve da se riješe njezinih uza. Uspjeli su i već 18 godina žive u vlastitoj Republici, ali s pamćenjem na državu u kojoj su proživjeli gotovo cijelo 20. stoljeće. I što sad da se radi s jugoslavenskim naslijeđem? Hoćemo li se svaki put kad netko spomene Jugoslaviju, javno posvaditi?

Dok je Jugoslavija postojala, znali smo što nam je činiti: biti protiv nje! Otkad je pokopana, nikako da nađemo pravi odnos prema njoj. Zar nije apsurdno istodobno prosvjedovati protiv marginalne Jugoslavenke Brene i šetati se trgovima i ulicama imenovanim po Josipu Brozu, apsolutnom vladaru Jugoslavije i nesumnjivu krivcu za njezina nedjela? Lepu Brenu nije teško zabraniti. S Jugoslavijom oko nas, očito, ide mnogo teže. Svim proklamacijama i deklaracijama usprkos!