Zašto je hrvatskim dužnosnicima bilo tako lako optužiti Antu Gotovinu, odreći ga se, učiniti sve da bude uhićen, progoniti članove njegova odvjetničkog tima zbog topničkih dnevnika?
Bit će i zato što je bio previše nevin (nevinost je za optužbu uvijek privlačna). A bit će i zato što je bio nezaštićen. Nije Hrvatsku došao braniti iz JNA, nije ju došao braniti ni iz političke emigracije, nego iz francuske Legije stranaca, ni od koga pozvan, kao vojnik koji ima iskustva i kojemu su jedini motivi domoljublje i ugrožena Hrvatska. Za razliku od podosta svojih kolega, ni svoj čin ni blistavost svoje uloge u ratu nije pretvorio u biznis i bogatstvo. Tako nedužni ljudi nikoga osim narod ni na što ne obvezuju.
A onoga koji ni na što ne obvezuje, o kojemu nikome ništa ne ovisi, kojeg se ni zbog čega ne treba bojati – najlakše je žrtvovati. I za Račana, i za Sanadera, i za Jadranku Kosor, i za Mladena Bajića, i za Ivana Šimonovića Gotovina je sa svojim vojničkim sposobnostima, ljudskom čašću i moralnošću bio neko nestvarno, fiktivno biće iz priče, iz bajke, neka nadzemaljska plemenitost na koju će zvjerski nasrnuti sa svojim zemaljskim karijerističkim apetitima koje su im otvarali Haag, Europska unija, Amerika... Ničim se stranim gazdama ne iskazuje pokornost, odanost i puzavost kao gaženjem najsvetijega u svojoj domovini. Ivan Šimonović svojom se ambicioznošću kojom je po svjetskim institucijama znao utirati put popeo takoreći do vrha svijeta, ali nema toga vrha svijeta koji će isprati prljavštinu izdaje.
I najnovija otkrića o odnosu hrvatskih dužnosnika prema Gotovini pokazuju da su od početka 2000. sve hrvatske vlasti svoju politiku gradile na žrtvovanju Hrvatske Haagu, Bruxellesu, Londonu, Washingtonu... Konkretnije rečeno, žrtvovanju stranim profiterima i ucjenjivačima koji su joj kao mamac podmetnuli Europsku uniju koja će joj s jedne strane biti ideal, a s druge je strane porobiti! U takvom stanju Gotovina nije za vlast bio nevolja nego prilika za izdaju i nagradu koja je slijedi!
Članak i komentari: KUKULELE!