Vijesti iz središta NATO-a, Bruxellesa, kažu da su predstavnici hrvatske Vlade s ponosom nastupili na sastanku Euroatlantskoga partnerskoga vijeća (EAPC). Hrvatska se javno obvezala da će do kraja ove godine “pojačati naš doprinos NATO-ovoj misiji u Afganistanu na 200 vojnika”. No, to nije sve. Obvezuje se ministar obrane Rončević da će 2008. nastaviti “udarnički” i broj će hrvatskih vojnika u afganistanskim zabitima narasti i na – 300 vojnika. No, to nije sve. Najavio je kolegama da je “Hrvatska odlučila sudjelovati u pomorskoj misiji u Sredozemlju 'Djelatno nastojanje’”.
Tu će njezin HRM nastojati djelatno nadzirati i plovne putove i čuvati nevojne brodove koji plove kroz Gibraltar od mogućih terorističkih napada. No, to nije sve. U Varšavi je Hrvatska potpisala uključivanje u NATO-ovu Mnogonarodnu bojnu vojne policije, u kojoj će naši vojni policajci, zajedno s pripadajućim im češkim, slovačkim i poljskim kolegama, “pomagati građanskoj policiji u čuvanju vanjskih granica EU”.
No, ni to nije sve – Hrvatska sudjeluje i u obuci iračkih časnika u Jordanu, ima prostora i u Darfuru, Slovenci su već na Kosovu, pa možda bi mogli i Hrvati, pa Makedonija, pa Rog Afrike. Možda i Libanon, Gaza... Tko zna, velik je prostor svjetskih kriza na koji bi mogla stati noga hrvatskog vojnika. Dvanaest godina od dovršetka rata, HV sve spektakularnije nadire diljem kriznog svijeta.
Političari poletno raspoređuju sve više naših vojnika. Vlade RH žele da što prije uđemo u NATO. Počelo je 2000., kada je NATO poručio – stvorite malu, profesionalnu i mobilnu vojsku. Isprva su naše vlade inzistirale na – ukidanju ratnog zrakoplovstva, ratne mornarice, proizvodnje i naoružavanja teškim tenkovima, artiljerijom i sl. NATO-ov je recept glasio – treba vam transportna avijacija, desantni brodovi, laka oklopna vozila i protuterorističke jedinice.
Nakon što su Slovenci prvi iskusili koliko stoji kada strani (talijanski) ratni zrakoplovi čuvaju državni zračni prostor te brzo donijeli odluku o kupnji borbenih eskadrila, Hrvatska je također najavila da će ipak održati ratnu avijaciju. Pa i ratnu mornaricu. Pa će uskoro biti naručena gradnja četiriju “izvanobalnih” ratnih brodova. Fregata, dakle, koja će moći isploviti izvan Jadrana. I, očito, čuvati “vanjske granice EU”. Cijeli taj “međunarodni” angažman HV-a i HRM-a stajat će jako puno. Naše istočne granice čuvat će NATO.
A zajednički ćemo ratovati po Afganistanu, Iraku... Ništa nova u hrvatskoj povijesti, uvijek smo vješto ratovali za račun drugoga. A naši političari, prvi u hvaljenju kako naše vojnike svi i sve više trebaju, neka se prvi jave i onda kada se, na žalost vrlo moguće, dogodi i tragedija veteranima Domovinskog rata. U nekoj svjetskoj zabiti. Na zadatku čuvanja “vanjskih granica”.