Peter Brook, jedna od najvećih legendi svjetskog kazališta, objavio je da će 2011. svakodnevne poslove upravljanja svojim pariškim kazalištem prepustiti novoj generaciji redatelja. No, naglašava da to što će drugima "prepustiti uzde" u Bouffes de Nord za njega ne znači ni "m" od mirovine, i da će dalje biti angažiran u kazalištu: "Svi kažu da je, gotovo nevidljivo, nešto stvoreno u kazalištu tijekom 34 godine. Mnogo je razmišljanja uloženo u to što bi bio odgovarajući kontinuitet. Ne želim samo postaviti nekoga ovdje i reći: 'Evo, preuzmi'. Nikad nisam govorio o umirpvljenju, jer umirovljenje je nešto an što te prisiljava država ako imaš tu nesreću da radiš za državo. Ovo je oduvijek bilo privatno kazalište."
Brook režira od pedesetih, slavu je stekao 1955. režirajući Shakespeareovog "Tita Andronika" s Laurenceom Olivierom, a režirao je i Paula Scofielda u "Kralju Learu" 1962. u Stratfordu, što jwe kasnije u anketi među članovima Royal Shakespeare Company proglašeno najboljom izvedbom "avonskog barda" svih vremena. Brook nikad nije prestao istraživati granice kazališta i proučavati nova shvaćanja umjetnosti. Služio se teorijama Artauda, Grotowskog, Brechta, Gurdjieffa, Craiga i Davisa... Ništa kazališno nije mu bilo strano, od klasičnog Shakespearea ili Beckettovog minimalizma do raskošnih produkcija poput "Mahabharate", ili eksperimenata poput "Temo Bokara", biografske predstave o malijskom sufiju. Sredinom sedamdesetih osnovao je Međunarodni centar za kazališna istraživanja, koji se nakon velikih turneja po Africi i Bliskom istoku skrasio u Parizu u Boffes de Nord.
"Ono što sam želio utemeljiti, nakon što sam cijeli život proveo boreći se protiv tradicije i govoreći da kazalište mora neprekidno biti u stanju evoluiranja, je da izbjegnem postavljanje nasljednika koji će pokušati dokazivati moje tvrdnje," ističe Brook. Kako kaže, u svojoj više nego bogatoj karijeri najbitnije od svega što je naučio je – da nije bitno ono što je naučio: "Nikad se ne pitaš što si naučio... već samo kakve su okolnosti koje se razlikuju od prošle godine; na taj način možeš primjeniti prošlogodišnje lekcije. Kao u onoj Hamletovoj rečenici: glavno je biti spreman,"