BANOVINA

Ako nakon obnove ovaj kraj oživi, možda se uz rode vrate i ljudi

Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL
moja.hr
Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL
moja.hr
Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL
Plesmo: Otvorenje turističkog pristaništa Strug te na prva vožnja čamcima na solarni pogon
Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL
Plesmo: Otvorenje turističkog pristaništa Strug te na prva vožnja čamcima na solarni pogon
Foto: Edina Zuko/PIXSELL
Kolinda Grabar-Kitarović posjetila Udrugu za terapijsko i rekreacijsko jahanje KAS
07.06.2021.
u 11:56
Sada nakon potresa tu smo gdje jesmo. Ali ima naš kraj potencijala, ima rijeke, brda, doline... ima sve što ti treba za lijep život
Pogledaj originalni članak

Roda se uvijek vraća u svoje gnijezdo – izgovara Lucija Kosina, studentica dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Baš  poput rode, i Lucija se uvijek vraća kući, u svoj Sisak.

– Kamo god odeš, teško je izbiti osjećaj stranca iz sebe. Budem li morala ići, uvijek će mi nedostajati obitelj, ljudi koji me vežu za  moj kraj, uspomene koji naviru kad hodaš poznatim ulicama pa dođeš do mjesta gdje si se prvi put poljubio...

Želi dizajnirati sedla

Ova bi 22-godišnjakinja željela po završetku studija spojiti sa zvanjem svoju veliku ljubav – konje – i baviti se industrijskim dizajnom, točnije dizajnom sedla. Koliko će to uspjeti u svome kraju, ni sama ne zna, no nastojat će ostati. S njom i s Danielom Pavlićem,  vedrim i veselim čovjekom iz Hrvatske Kostajnice, našli smo se na mjestu koje je i njih dvoje povezalo – u Sisku, u Udruzi za  terapijsko i rekreacijsko jahanje Kas gdje je Daniel bio i za lanjskog razornoga potresa na Baniji.

Lucija i Daniel ovih dana dovršavaju jednominutni video za koji im je autorsku glazbu radio Krunoslav Dubravac. Prikazat će u videu  svoju županiju, u sklopu projekta Moja.hr u kojem ćemo početkom srpnja izabrati županiju koja je najbolje uspjela predstaviti sve  svoje ljepote.

– Ma nisam se snašao. Potrošio sam tisuću eura, a da ni sam ne znam na što – govori Daniel kako je izgledao njegov lanjski  pokušaj da u Nizozemskoj pronađe posao, zbog čega je bio otišao k ocu u Amsterdam. Daniel je po struci modni dizajner, ali je i:  filmaš, zaljubljenik u prirodu, promotor potencijala Pounja, kritičar svih društvenih anomalija, aktivist za očuvanje prirode i okoliša,  pokretač aktivnosti protiv nuklearnog otpada na Trgovskoj gori... Organizator je PRESS film festivala, Smaragdnog eko film festivala,  tijekom kojeg družina putuje biciklima, i prikazuje eko filmove te revije dokumentarnog filma Fibula. Obilazeći kao volonter  nakon potresa ljude u teško dostupnim zaselcima, skupio je pregršt potresnih ispovijedi, vidio ljude koji su i prije potresa živjeli u teškoj neimaštini. Sve će se te priče naći u njegovoj knjizi “Potresna kronika” koja će biti objavljena na jesen. Ljubav prema  umjetnosti, fotografiji, filmu, dizajnu... dovela je Daniela i do ljubavi života, Ruskinje Marine koja mu je tu ljubav uzvratila i život u  velikom Nižni Novgorodu zamijenila životom u Hrvatskoj Kostajnici.

Teška je odluka otići

Marina i Daniel roditelji su desetogodišnje Dalije i trogodišnje Emilije. Daniel je radio u Domu kulture “Kristalna kocka vedrine” u  Sisku kao voditelje filmskih djelatnosti, sad radi u udruzi Kas kao voditelj natječaja za voditelje projekata, a za županiju provodi EU   Projekt “Godine nisu važne”:

– Tu smo gdje jesmo. Ima naš kraj potencijala, ima rijeke, brda, doline, sve što ti treba za lijep život – govori Daniel koji je  proputovao svijeta, bio u Indiji, Švicarskoj... I na kraju se uvijek vratio.

– Mislim da je teška odluka otići iz svog kraja. I sramota je da te netko na to prisili. Dom bi ti uvijek trebao pružiti oslonac. Treba  slušati potrebe mladih, provoditi natječaje bez namještanja, osigurati normalne uvjete i da mladi mogu biti sigurni da će im se vratiti kad ulože trud u obrazovanje – složit će se Danielom Lucija. Lucija za sebe kaže da voli biti doma i da je “emocionalno nostalgična”.

– Živjela sam u Zagrebu i svaki se vikend vraćala doma. Tu mogu iz urbanog dijela grada za deset minuta biti u prirodi, “izgubiti se” u parkovima, biti opuštena... Nije daleko ni do Lonjskog polja, predivnog primjera suživota s prirodom – dodaje Lucija. Kad priča o ljepotama ovoga kraja, direktorica Turističke zajednice Sisačko-moslavačke županije Ingrid Padjen Đurić također će izdvojiti Lonjsko  polje. Da nije bilo pandemije i potresa, turista željnih lijepe prirode bilo bi ovdje kudikamo više.

Uostalom, Udruga hrvatskih putničkih agencija upravo je Sisačko-moslavačku županiju preporučila kao destinaciju 2020. godine. Na turističkim je znalcima da sada osmisle kako će i vratiti stare i privući nove goste. Jedan od poteza je započeti projekt “Konjičke staze” u županiji, nastavljaju se projekti “Okusi Moslavine, Banovine i Posavine” te razvoja cikloturizma, povećava kvaliteta turističke  ponude smještaja pa sada 32 subjekta nose oznaku Bed&Bike, doskora će ih biti barem 20 više... Oživi li ovaj kraj, možda se zaustavi trend iseljavanja. A možda se u svoje gnijezdo vrate i neke “rode” koje su odletjele u inozemstvo. 

Lonjsko polje i prvo europsko selo roda

Lonjsko polje – očuvana priroda u kombinaciji s  tradicijskim graditeljstvom te ukusnom autohtonom kuhinjom i kvalitetnim vinima – odredište je nekoliko desetaka tisuća turista godišnje, među kojima su i brojni promatrači  ptica. A u Hrvatskoj je rijetko  koje područje bogato ptičjim vrstama kao što je Lonjsko polje, najveće zaštićeno močvarno područje u Dunavskom slivu. U Lonjskome polju su i Čigoč, prvo europsko selo, roda te Krapje, selo graditeljske baštine u kojem se nalaze neke od najljepših tradicionalnih posavskih drvenih kuća.

Čarobna Una nudi bezbroj užitaka

Kupanje u magično lijepoj Uni, uz čiju se lijevu obalu uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom nalazi Hrvatska Kostajnica kojom dominira stari grad Zrinskih, kanuing na smaragdnoj rijeci, lov i ribolov... Neke su to od aktivnosti koje se mogu doživjeti u Pounju u kojem treba vidjeti i stare gradove i utvrde Zrin, Gvozdansko, Prevršac i Klinac. Ovdašnje šume meka su i za ljubitelje gljiva te brojne rekreativce. Iz Hrvatske Kostajnice vodi i pješačkoplaninarska staza nazvana po u Domovinskom ratu ubijenom snimatelju HTV-a Gordanu Ledereru.

Manifestacija “Kak su brali naši stari”

U Potoku nedaleko od Popovače nalazi se vinarija Florijanović čiju okosnicu proizvodnje čini škrlet, autohtona sorta bijelog grožđa. Uzgaja se u Moslavini, području duge vinske povijesti koja navodi kako su ovdje prve vinograde sadili Tračani, Iliri, Kelti i stari Rimljani. U vinariji se nalazi i kušaonica, a svake godine Florijanovići u rujnu organiziraju manifestaciju “Kak su brali naši stari” koristeći starinske alate za preradu i dopremu grožđa koje imaju u svojoj enozbirci.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.