Aleksandra Grdić: Želim se udati samo iz ljubavi

Posljednjih dana pune su je novine. Bivši dečko Zlatko Škvarić, koji odslužuje zatvorsku kaznu u Bjelovaru, provodi vikende na slobodi, a mediji nagađaju kako će izgledati njihov prvi susret. Šuška se i hoće li veza s Azerom Berberom biti okrunjena brakom. O tome, ali i o odnosima koje ima s udvaračima, neiskrenosti u svijetu jet-seta, pravim i lažnim prijateljima, Aleksandra Grdić progovorila je u intervjuu bez dlake na jeziku. Za Ekranov editorijal 29-godišnja manekenka pozirala je u izazovnom rublju čime će zasigurno rasplamsati maštu i mnoge ponukati na - nove tračeve. A upravo o tračevima Aleks je progovorila i na snimanju HTV-ova dokumentarca.

Tračevi kao psihološki fenomen tema je dokumentarca u kojem i vi sudjelujete. Što ste im odgovorili na upit tračate li?
– Nisam tako odgajana. Nikad mi se nije dalo sjediti i tračati. To rade ljudi koji su ljubomorni, ili liječe frustracije, ili nemaju život. Nečime sigurno nisu zadovoljni.

I ovo ljeto radite kao PR jednog popularnog kluba. Kako uspijevate biti budni do jutra, potom danju plivati i sunčati se, a navečer opet u klub. Spavate li ikada?
– Godinama tako živim, u automobilu, na cesti, mijenjam hotele, budim se u jednom gradu, a zaspim u drugome, no to ne bih radila da ne volim. Već treće ljeto spojila sam ugodno s korisnim, radim s Davorom Grginom u Haciendi, u kojoj se ljudi osjećaju kao na hrvatskoj Ibizi. Svaka večer mi je radna, ali nije mi teško. Brbljava sam i hiperaktivna, volim noćni život i nije mi problem dugo ostati budna.



Jeste li ikad poželjeli poslati k vragu nekog gosta? Onog koji, primjerice, bahato parkira bijesni auto, pa izađe s debelim zlatnim lancem oko još debljeg vrata?
– Došlo mi je stoput, prokuhalo u meni, ali s godinama sam sazrela i naučila se kontrolirati. Pokušavam naći kompromis pa se postavim tako da i ja njemu budem OK. Onda ga u šali pitam zašto je autom dignuo oblak prašine. Neki se posrame, a neki ne. Najlakše je u životu biti bahat.

Nikad se niste libili ikakvog posla. Nosite mnoge revije, radite kao PR, ali nije vam problem ni uzeti tacnu i poslužiti goste. Je li to danas plus? Ne bi li vam bilo lakše prolaziti kroz život dignuta nosa?
– Mislim da je plus, iako su kod nas stvarno izvrnute vrijednosti. Neki si previše daju na važnosti, ponašaju se kao da osim njih nitko ne postoji. Svi moraju raditi, a ja posebno ne bih mogla sjediti kod kuće i ne raditi ništa.

Koliko je stvar pameti, a koliko proračunatosti, taktiziranja znati plivati u jet-set svijetu? Kako opstati i ostati normalan?
– Ako taktiziraš, ne opstaješ dugo. Nikad ne bih mogla tako živjeti. Ne mogu protiv sebe, preiskrena sam, spontana i često se opečem. Bolna je to škola, pomisliš “zašto baš meni”, ali što te ne ubije to te ojača. Postaneš jača i pozitivnija osoba.

Unazad godinu dana na “Farmi” ste plakali, vikali, svađali se. Kako danas izlazite na kraj sa zločestoćom oko sebe? Svađate li se ili ste naučili odmaknuti se?
– Zrelija sam pa se odmaknem. Tada sam se zanijela u nekim pridjevima i epitetima. Nisam trebala. Okolnosti su tamo bile posebne, a ja tako emotivna. Danas se toga sjećam sa smiješkom, nisam zlopamtilo, ne pamtim zle rečenice koje su mi izgovorili. Nema ni djela koja ne bih mogla zaboraviti do kraja života.

A sebi? Jeste li sebi ikada zapamtili neke teške riječi, požalili zbog tolike iskrenosti?
– Jesam, ali tada je jezik bio brži od pameti. Danas to više nije tako. Valjda se s godinama naučiš. Netko prije netko poslije, a netko nikad. Meni je ipak došlo. No nikad nisam rekla nešto toliko loše da bih imala grižnju savjest ili nekome naudila svojim riječima.

Ima vas svugdje, pa i u Ludnici. Što je toliko čarobno u narodnjacima?
– Volim taj klub, ali i narodnu glazbu. Dirne u srce. Ponese pa emocije krenu. Ali volim ja i dobar provod na techno partyju. Ima me svugdje – i u kinu, kazalištu. Nemam problem sa slušanjem narodnjaka. Volim ja i Mozarta, operu, klasičnu glazbu. Nedavno sam gledala “Carmen” i naježila se od emocija, a nakon predstave odjurila opet na narodnjake. Kod mene nema pravila. Kako se osjećam, tamo idem.



Koji biste CD kupili sebi za dušu?
– Svakako Tonyja Cetinskog, Georgea Michaela, U2... P. Diddy mi je super, DJ Ötzi također.

Zašto su djevojke danas sve iste? Ne razlikuju se poznate od “wannabe”, nema stila, osobnosti, a šarmantne se nepravilnosti rješavaju estetskim operacijama?
– To sam i ja primijetila. Nedostatak sigurnosti, labilan karakter pa misle ako jedna ima nešto dobro, mora i druga. Ne zadržavaju osobnost, a morale bi biti svoje. Drago mi je da nisam jedna od njih.

Za vas je čak i Lupino, s kojim ste se dobro svađali, rekao: “Alex je jedna jedina, da je nema trebalo bi ju izmisliti.”
– Imali smo nepotreban eksces. Bilo je glupih situacija, ali drago mi je danas čuti njegove pozitivne komentare.

Puno se pisalo o vašoj drugoj operaciji grudi? Jeste li bili na njoj?
– Druge operacije nije bilo. Prvom sam još uvijek zadovoljna. Idem u megalux centar na nekiruršku liposukciju, pa sam izgubila nekoliko kilograma i centimetara. Grudi su više došle do izražaja i to je to.

Doista želite da vam vjerujemo?
– Bilo bi glupo lagati na tu temu. Živimo u 21. stoljeću kad su takvi zahvati normalna stvar. Ja jesam za to, niti su bauk, niti ih treba tajiti. A zadnje što treba jest sramiti ih se.

Često vas uspoređuju s Anicom Kovač, ženom koja je ljepotom i iskrenosti svojedobno osvojila svijet. Laska li vam to?
– Upravo Anica jedna je od meni najdražih Miss Hrvatske. Kad sam je srela, bila sam tada na maturalcu u Zagrebu, zaustavila sam je, čak smo se i fotografirale. Bila sam oduševljena njezinom ljepotom i karakterom. Grlata je i spontana baš kao i ja. Nekoliko godina kasnije, nakon moje pobjede na izboru ponovno smo se srele. Simpatije su obostrane. Anica se odlučila za obiteljski život. Ja sam svoju ljubav prema manekenstvu također pokazala samim time što radim. Mogla sam i ja potražiti bogatog muža. Draži mi je Aničin put – uspjeti sama i udati se iz ljubavi.

Prije snimanja editorijala, dok su vas uljepšavali, primijetili smo nešto neobično. Kako možete pričati dok vam vizažistica maže usne?
– To je jedna od mojih vrlina. Ne može to puno ljudi. Volim pričati, svakakve mi teme padaju na pamet, toliko je toga zanimljivog da ne mogu dugo šutjeti.

Tko su vam pravi prijatelji? Oni kojima se otvara duša?
– Jelena Orešković mi je najbolja prijateljica i nikad među nama nije bilo ljubomore. Poput druge sestre mi je. Davor Grgin s kojim radim i moja sestra Ana. Rijetko se viđamo, ima bebu pa se sve svodi na duge telefonske razgovore. Od drugih sam odustala.

Nedavno ste postali teta. Hoćete li razmaziti nećaka, kupovati mu apsolutno sve što poželi ili se ipak dogovarati sa sestrom?
– Iako obožavam malog Makaia, poslušat ću sestru. Toliko mu je lijepo ime da ću ga, bez obzira na moje dvije tetovaže, dati istetovirati na ruci. Kupujem mu već i sada. Bit ću teta koja će čuvati njegove tajne, bit ću mu prijatelj i silno ću ga voljeti.



Bude li se to majčinski osjećaji? Vidite li sebe kao mamu?
– Naravno. Volim djecu, imam i strpljenja i ljubavi i razumijevanja za njih, ali ja sam i sama još dijete. Ponekad osjetim želju za majčinstvom, no kad vidim kod sestre koliko je to velika odgovornost, shvatim da još nisam spremna. Osjetim majčinske porive, ali još me više vuče karijera. Da se dogodi trudnoća, rodila bih. Ali planirano ne idem u to.

Kako se vidite za deset-petnaest godina?
– S dvoje-troje djece.

Bi li vaš dečko Azer Berber mogao biti tata?
– Veza je lijepa, sve pet, ali ne znam tko će biti tata. Nikad ne znaš što nosi sutra.

Čime ćete se tada baviti?
– Rado bih upisala političke znanosti i otišla u diplomaciju.

S toliko iskrenosti u sebi?
– Onda možda u marketing. Sviđa mi se putovati, volim poslove s ljudima. Bilo bi sjajno imati klub, modnu agenciju i prenositi znanje na mlađe, stvoriti nekoliko jakih manekenskih imena. Sve što i sada radim, a da bude moje i sjedinjeno u jedno.

Smatrate li se zvijezdom?
– Ne mislim da sam zvijezda. Tek normalna djevojka koja s obje noge čvrsto stoji na zemlji. Razlikujem dobro od zla, pravdu od nepravde, ali punim plućima uživam u ovome što radim. U svom životu općenito.