Treba li domaćinstvo ponovno biti obavezan predmet u osnovnim školama?

Iako domaćinstva kao obveznog školskog predmeta nema već godinama, u nekim se školama još uvijek izvodi kao izvannastavna aktivnost.

Među školama koje njeguju taj učenicima omiljeni predmet su zagrebačke škole Ivana Gundulića i Matije Gupca.

Učenici su domaćinstvom oduševljeni, a nastavnici i ravnatelji s kojima smo razgovarali drže da bi ga što prije trebalo vratiti u školsku satnicu.

Od juhe iz vrećice do jaja

– To će reći svi prosvjetari jer više nema predmeta, osim likovnog i tehničkog s po jednim satom tjedno, kojima se razvija fina motorika učenika. Učitelji na tehničkom nastoje da djeca što više rade rukama, ali to nije dovoljno.

Nerazvijenost fine motorike vidi se na njihovu rukopisu i po (ne)spretnosti kad nešto trebaju napraviti. A oni nisu krivi za to jer vole raditi rukama, šiti, izrađivati, kuhati – kaže nam Višnja Reljić, ravnateljica OŠ Ivana Gundulića. Upravo je zato njezina škola prije nekoliko godina uvela domaćinstvo, ali zasad samo za učenike u razrednoj nastavi.

Željeli su da učenici svladaju vještine koje će im trebati u svakodnevnom životu, ali i s pomoću kojih će razvijati finu motoriku.

U razredu učiteljice Hajnalke Draganić bilo je veselo. Desetak učenika s pregačama nestrpljivo je čekalo izradu zdravih energetskih pločica.

– Volim kuhati, a i šivanje mi je zanimljivo. Radila sam fritule i bile su jako fine – prepričava najmlađa u skupini domaćinstva, sedmogodišnja Pia.

Melju se bademi, grožđice, datulje čiste od koštica. Neka djeca to rade spretnije od drugih.

– Znate li što je rogač, jeste li ga jeli? – pita ih učiteljica. Dok većina djece kaže glasno "neeee", braća, desetogodišnji Dominic i osmogodišnji Filip, kimaju glavom: – Raste pokraj naše vikendice u Omišu.

– Kuhala sam juhu iz vrećice – kaže Agata.

– Ja sam pekla palačinke – uzvraća Zsofi.

– Ja znam ispeći jaja – na to će Marta.

Djeca na domaćinstvu, osim kuhanja, uče šivati i izrađivati božićne ukrase, igračke, šumeće kuglice za kupanje, uzgajaju cvijeće...

Sličnu atmosferu zatekli smo i u Osnovnoj školi Matije Gupca. Ni tamo ne dvoje da je domaćinstvo djeci potrebno.

– Željeli smo da djeca nastavom domaćinstva steknu neke kompetencije, ali i da se nauče određenim običajima – objašnjava motive povratka domaćinstva u školu Ljiljana Klinger, ravnateljica OŠ Matije Gupca.

Škola ima zadrugu "To je to" u kojoj djeluje nekoliko različitih sekcija, od "Špajze omame Štefice" pa do "Šašavih švelja". U sekciji "Drumpo" učenici rade zimnicu, bave se vrtlarstvom, sade buče, a onda kuhari pripremaju bučinu juhu i bučnicu, švelje se pobrinu za stolnjake i platnene torbe u kojima se to može nositi.

Kolači za mamu i tatu

– Radimo ono što treba, što djeca žele. U školi se katkad skupi odjeće koju djeca ostave, mi je izlažemo i tražimo vlasnika, koji se u pravilu nikada ne nađe i tako se skupi hrpica koja nije ničija. Djeca je onda peru, nauče se staviti u perilicu na prilagođeni program, čitati deklaraciju, ispeglati... Time se češće bave curice, a dečki su više u podrumu i kuhinji – kaže Klinger i naglašava da im je cilj razviti svijest da "škola nije mjesto gdje se cijene samo akademska znanja nego i vještine i kompetencije iz različitih područja i gdje svatko može pokazati u čemu je najbolji".

A šašave švelje Magdalena, Paula i Bruna najbolje izrađuju ukrase, torbe za plac, srčeka za Valentinovo, ukrasne jastučiće.

– Još nismo radile haljine – kažu djevojčice. Osim ručno, naučile su šivati na mašinama, a u tome im pomaže nastavnica Ljerka Bušić Rihtarec.

– Razvija se spretnost djece i domaćinstvo treba vratiti ili pojačati tehnički. To razvija finu motoriku, koja je danas kod učenika dosta slaba, što se vidi i po njihovu rukopisu – upozorava nastavnica Bušić Rihtarec.

Učenice Liza Baho, Ana Zlatevski i Yuxuan Cai peku kolače i kuhaju. Sve tri odlično govore engleski jezik, uče njemački, znaju hrvatski iako je Lizi materinski mađarski, a Yuxuan kineski.

– Spremala sam štrudlu od višnje i jabuke, kolač od mrkve i jabuke, čokoladnu tortu. I doma radim kolače, pravim sve što sam naučila na domaćinstvu – kaže Yuxuan, koja u Hrvatskoj živi dvije godine.

Liza je tu tri godine:

– Volim kuhati jer tako mogu iznenaditi roditelje – jednostavno objašnjava.

– Domaćinstvo bih uvela kao obvezan predmet jer, recimo, djevojčice ovdje u kuhinji primjenjuju znanje stečeno na matematici. Važu, dijele, zbrajaju. Djeca trebaju prestati učiti samo teoriju, moraju razvijati kompetencije i vještine, pripremiti se za život – zaključuje "glavna kuharica i slastičarka" u sekciji "Njam", inače nastavnica povijesti Jelena Penava.

>>Čudo od djeteta: 10-godišnja Nigerijka studira matematiku da bi osnovala banku

>>Slastičarke su slabije plaćene od kuhara