Avantura duga tristo tisuća kilometara odvela ga je preko pet kontinenata

Rijetki su oni koji se mogu pohvaliti da su na jednom motoru u sedam godina obišli stotinu država na pet kontinenata, prevalivši 300 tisuća kilometara u svim uvjetima.

Pošlo je to za rukom motoavanturistu i zanesenjaku Željanu Rakeli, koji svjedoči kako i najsmjeliji snovi mogu postati stvarnost ako je želja dovoljno snažna. Splićanin je do 40. godine ispunio sve što mu je budistički svećenik iz jednog hrama u Nepalu 2007. savjetovao kako bi pronašao životnu ravnotežu i mir – napisao je knjigu, postao otac i posadio stablo.

Od razgovora sa svećenikom prošlo je 11 godina, Željan je sva tri zadatka ispunio u zadnji čas, a sve što mu se dogodilo na putu oko svijeta objedinio je u putopisu “300 tisuća kilometara motoavanture”.

– U sobi za meditaciju svećeniku sam opisao koliko volim motor i putovanja, kakve sam prijelome imao, a ipak ne odustajem. Mrtav hladan rekao mi je: Zbog lude glave cijelo tijelo pati! To me natjeralo na razmišljanje. Objasnio mi je što moram napraviti ako želim sačuvati brak, obitelj i posao i uspjeti u životu – kaže Željan.

Budistički svećenik savjetovao mu je da je najvažnije biti u balansu. Željan je sve uspio u zadanom roku, a posljednju stvar, sadnju Hajdukove murve, obavio je četiri dana prije proslave četiri desetljeća života. U sedam je godina na svom BMW-u R 1200 GS Adventureu obišao Europu, Aziju, Sjevernu Ameriku, Australiju i Afriku te motorom prošao kroz stotinu država.

Vozio se Saharom, krajnjim sjeverom Europe, uspio proći Indijom, Pakistanom i Amerikom. U Rusiji je doživio nesreću, a u posljednjem velikom putovanju iza sebe je ostavio i nepregledna prostranstva Australije.

– Putovati svijetom predivno je iskustvo, vidite nove krajolike i nove ljude. To je i opasna čarolija koja vas može zaslijepiti i otrgnuti od stvarnosti. Sretao sam ljude koji su rasprodali sve što su imali i godinama lutaju bez cilja – kaže. Na prvom putovanju 2006. Željan se zaputio u Maroko. Nije imao iskustva pa je krenuo u kolovozu. Desna mu se čizma od vrućine istopila i jedva je stigao do Sahare. Uslijedio je put oko svijeta, posjet Nepalu, Siriji, Jordanu, Egiptu, Izraelu, SAD-u, Kanadi, Meksiku, Australiji. Sve je sažeo u putopis koji će, nada se, kod čitatelja pobuditi želju za avanturom.

– To je godinama bio moj način života. Sa svakog puta vratite se bogatiji za niz avantura i doživljaja. Knjiga nije samo putopis već i zbirka savjeta te preporuka motoristima koji žele ići mojim stopama – kaže.

Sve doživljaje i iskustva prikupljena od užarene Sahare preko Murmanska do najsjevernije točke Europe, ledenog Nordkappa, od najvruće pustinje na svijetu Dašte Luta u lranu do hladne Himalaje, potom uzduž i poprijeko zemaljskom kuglom, od egipatskih piramida i najvećeg slanog jezera u Sahari Chott EI Jerida preko niza europskih država do Sjeverne Amerike i njenih prostranstava, od brdovitog Balkana do bespuća daleke Australije nije lako ni nabrojiti.

Neke događaje najradije bi izbrisao iz sjećanja. Najopasnije je bilo u Pakistanu, vojska ga je bez ikakva razloga osam sati držala zatočenog. Vozio je i kroz ratnu zonu, gdje je cijela ekipa 60 kilometara imala vojnu pratnju. Neugodno iskustvo veže ga i za Indiju u kojoj na cestama vlada totalna anarhija.

– Najteže mi je bilo u Sibiru. Bio sam 8000 kilometara od kuće i doživio sam prometnu nesreću. Morao sam ići 600 kilometara taksijem do bolnice. Četiri sam se dana izvlačio iz Sibira dok nisam došao u Zagreb na operaciju – kaže

. Srećom, lijepih je trenutaka bilo puno više, a najviše mu se sviđa Nepal, što zbog svojih prirodnih ljepota, što zbog jako pristupačnih ljudi. Puno stanovnika govori engleski i sve je jako jeftino – smještaj se može pronaći već za dva dolara!

– U najljepšem mi je sjećanju zadnje putovanje kroz Australiju na koje sam išao bez pratnje. Prvi put našao sam se sam sa samim sobom na motoru, doista poseban osjećaj. Australija je velikim dijelom divlja i netaknuta, vrebaju zmije, krokodili i druge opasnosti, ali prirodne ljepote ostavile su me bez daha – prisjeća se.

Na sva putovanja Željan je išao svojim motorom. Do Australije i Amerike transportirao ga je avionom ili brodom, ali nikada nije iznajmio vozilo. S lokalnim tablicama običan ste turist, a kada vas vide sa splitskom registracijom, skupi se mnoštvo “zemljaka” za koje niste ni znali da postoje, čak i Torcida iz Pertha! Željan živi da bi vozio i vozi da bi živio jer svako putovanje, tvrdi, čovjeka čini malo boljim. Činjenica da ne voli spavati u hotelima nije ga sputavala zahvaljujući ljubaznim domaćinima.

– Najveće bogatstvo na putovanjima za mene su baš domaćini, obični ljudi koji vam priđu kada vide da imate nepoznate strane tablice. Pozivaju vas u kuću, žele vam pomoći, nahraniti vas, pokazati vam grad. Od njih saznate sve – ističe.

Od 1990. ima zaštitarsku tvrtku s 50 zaposlenih. S ponosom ističe da su cijelo vrijeme pod istim nazivom i istim OIB-om. Nikad nisu zakasnili isplatiti plaću. Ima i Kickboxing klub “Terminator”, a u slobodno vrijeme bavi se motoavanturama. Na kraju putovanja i lutanja uvijek se vraća u zagrljaj svoje drage kojoj je posebno zahvalio na podršci koju mu pruža.

– Na ovakva se putovanja lako navući jer su bijeg od svakodnevice i problema. Ipak, ja se uvijek vratim u svoj Split koji ne bih mijenjao ni za što. Sa svojom ženom od početka sam imao dogovor da će mi u životu uvijek biti jidro, a nikad sidro – poručio je Željan i pozvao kolege motoriste da s respektom sjedaju na svoje vozilo.

Motoristi su rizična skupina i nerijetko se događa da smrtno stradaju ili ostanu invalidi. I svoju knjigu posvetio je svojim prijateljima koji su poginuli na motorima. Nažalost, ima ih puno.

Najbolje hrvatske plaže za obitelji s djecom