Babica Erika: Porodila sam više od 10.000 beba

Svaka majka kaže da joj je najsretniji trenutak u životu kada nakon porođaja u naručje primi svoje dijete. Erika Spirić (56), primalja i šefica u rađaonici varaždinske Opće bolnice, u proteklih 36 godina rada, zajedno s majkama, proživjela je više od deset tisuća takvih trenutaka. Ona nije jedna od onih žena koje tvrde da su zanimanje primalje odabrale jer ludo vole djecu, već priznaje da je pri upisu u željenu srednju medicinsku školu to bio smjer na koji je primljena.

– Tada nisam bila svjesna razlike između primalje i medicinske sestre jer smo sve školovane kao sestre, no danas se borim za to da se babica ponovno uvede u nomenklaturu zanimanja – ističe gospođa Erika. Prije 30-ak godina mjerodavni su, kaže, odlučili babice školovati kao medicinske sestre primaljskog smjera i, ne poštujući različitosti, jednostavno zatrli jedno zanimanje.

Sve je u kontaktu

– Ja sam babica, a nisam medicinska sestra jer njihov posao ne znam raditi – upozorila je mjerodavne. Iako je porodila desetak tisuća djece, za razliku od primalja na Zapadu, koje normalne porođaju vode samostalno od početka do kraja, E. Spirić prema zakonu pri svakom porođaju mora nadgledati liječnik.

– Prvih porođaja koje sam vodila još kao učenica, jer svaka od nas, da bi dobila diplomu, mora imati 30 samostalno vođenih porođaja, više se i ne sjećam, a tek sam danas svjesna koliko sam tada malo znala – priznaje babica.

Nakon dolaska žene u rađaonicu, ističe, ključan je kontakt između primalje i rodilje jer svaka majka u rodilište stiže sa svojom vizijom najsretnijeg trenutka.

– Prije žene nisu imale izbora pa smo ih porađali u klasičnom ležećem položaju, no danas je upravo babica ta koja ženi pomaže da ostvari svoj plan i na svijet donese zdravo novorođenče – objašnjava.

A da bi se plan ostvario, potrebno je da babica porođaj prilagodi ženi, pa tako Erika, rekorderka po broju porođene djece u zemlji, porađa žene koje leže na leđima, postrance ili pak one koje kažu da im je lakše čučati ili sjediti na stolčiću.

– Sve je dopušteno, a žalim jedino što nemamo kadu za porođaj u vodi – nastavila je priču iskusna babica.

Iako je radni vijek babice ispunjen plačem zdravih beba i osmijesima sretnih majki, ima i ružnih trenutaka koji se urežu duboko u sjećanja i ostavljaju ožiljke.

Vito - glavna nagrada

– Najteže je kada se dogodi da majka rodi mrtvorođenče – priznala je E. Spirić. Primalje su tada tu da ublaže šok i pomognu ženi da prebrodi prve trenutke nakon strašne spoznaje.

– Nekad se vjerovalo da je najbolje mrtvo dijete odnijeti, no danas se takav pristup smatra lošim – otkrila je. Naime, pokazati majci dijete i dopustiti joj da ga zagrli ili mu da ime, ako to želi, daje ženi priliku da se s njime oprosti.

– I to je posao babice, jer oproštaj s djetetom ključan je za normalan tijek žalovanja – naglasila je. Nakon teških trenutaka, misli joj, priznaje, bježe na porođaje koji su se urezali u sjećanje.

– Bili su posebni, jedinstveni po snazi žene i emocija koje su isijavali, a neku od te djece i danas viđam – priznaje babica.

– Nagrada je za sve ove godine rada to što sam prije pet mjeseci prva u ruke uzela svog unuka Vitu – pohvalila se i dodala da je, iako nije porađala snahu, cijelo vrijeme bila ondje.

– Kada sam ga ugledala, nisam izdržala, pojurila sam i prva Vitu uzela u ruke! – priznala je babica i dodala da ruke s unuka nije mogla skinuti ni dugo nakon što ga je spustila sretnoj majci na trbuh.

Iskusna primalja podržava nazočnost oca na porođaju, no ističe da to supružnici sami moraju dogovoriti.  

– Muškarca treba pripremiti na ono što će vidjeti, a ženama poručujem – ako muškarac to ne želi, nemojte ga tjerati! – rekla je. Babica kaže i kako se sve više žena odlučuje na porođaj uz pomoć epiduralne anestezije, no ona nije pobornik takvog “bezbolnog porođaja”. – Tijekom trudova žena kontrakcijama okreće i usmjerava dijete u porođajni kanal, što kod epiduralne anestezije izostaje – kaže.