Možda tome pridonose neobično prazne ulice, bez uobičajenih turističkih gužvi u određenim dijelovima dana, iako grad prema zadnjem popisu stanovništva s okolicom broji oko 5,5 milijuna stanovnika. Ili možda hotel sa tri zvjezdice koji na vrhu, na 15. katu, ima otvoreni bazen s pogledom na Sredozemno more.
Jeftin let iz Beča
Ali, krenimo ispočetka. Ako za nešto treba koristiti Crni petak, onda su to jeftini povratni letovi iz bilo kojeg kutka svijeta. Tako je bilo u slučaju s Barcelonom, do koje sam doletjela iz Beča za 350 kuna u oba smjera jer je niskotarifna aviokompanija Laudamotion, nekoć u vlasništvu legendarnog Nikija Laude, tada bila posebno darežljiva. Let traje dva sata i dvadeset minuta i iz austrijskog minusa našla sam se na ugodnih 15 stupnjeva i s povjetarcem u kosi. Aerodrom El Prat udaljen je samo 13 km od središta Barcelone. Cijene javnog prijevoza su pristupačne, a kada znate da ćete ga koristiti više puta dnevno, isplati se uzeti dvodnevnu kartu za 16 eura koja vrijedi za sav javni prijevoz za neograničen broj vožnji. Smjestila sam se u Sant Martiju, četvrti koja je subotom u 10 sati potpuno prazna. Nema auta ni ljudi, grad je potpuno pust. Nije mi dugo trebalo da se zaputim na deset minuta udaljenu pješčanu plažu Bogatell dugu nekoliko kilometara. Okupala se nisam, ali zato mnoštvo pasa na plaži jest! Neometano se kupaju u plićaku i trčkaraju kraj ljudi koji upijaju siječanjsko sunce, a ne možemo reći da je tako u našim turističkim odredištima.
Vrlo je malo mladih na ulicama
Šetnica iznad plaže puna je biciklista i skejtera i u dužoj šetnji može vam se učiniti kao da ste negdje na losangeleskom Venice Beachu. Međutim, iznenađujuće je i pomalo čudno što je vrlo malo mladih ljudi na ulicama u odnosu na broj ljudi treće dobi, a tako je i u javnim prometnim sredstvima, restoranima, na šetnicama... Naravno, dva dana u Barceloni nisu dovoljna da se istraži cijela turistička ponuda, ali su neizostavne šetnje u gužvi Ramblom i promenadom Lluis Companys do Slavoluka pobjede te živopisnom Gotičkom četvrti. Pri planiranju posjeta Gaudijevoj nikad dovršenoj bazilici Svete obitelji treba računati na velike gužve, a isto vrijedi i za Casa Milu i Casa Batillo.
Ako na Rambli ogladnite, ne morate se brinuti jer ćete naići na sve – od pomfrita, kebaba i običnih salata do tradicionalne paelle od plodova mora. Ipak, privukao nas je restoran “Casa Lola”, ujedno svojevrsni hram flamenca koji odjekuje u dvorani smještenoj u produžetku restorana uređenog potpuno u točkastom stilu. Da biste gledali flamenco predstavu, morate provjeriti ima li slobodnih mjesta, a traje oko sat vremena.
Kad ste apsolvirali jeftina putovanja, pogledajte kako se odjenuti od glave do pete za 40 kuna: