Nadomak Plitvicama u selu Smoljancu niknuo je novi Camping Plitvice. Vlasnik Ilija Crnjak nije mogao pogoditi bolje. Kamperi postaju hit turističke sezone obilježene koronavirusom. No nije sve bilo tako lako, agonija od ideje do realizacije projekta trajala je devet godina. Kako god, kamp je tu, i to u pravi trenutak, kad je najlakše baš u kampu organizirati boravak gostiju. Jer kamperi ionako voze sve sa sobom, spavaju na svom i provode dan manje-više na otvorenom. Parcela za kampiranje ima 28 i sve su u krugu, tik do glavnog objekta. Napravljeno je i 17 mobilnih kućica koje su se odlično uklopile u lički ambijent. U takvim odvojenim objektima lakše je provoditi i epidemiološke mjere. Tu je i središnji dio u kojem je veliki bazen, restoran i sve što treba imati kamp s 5 zvjezdica. Kamp zapravo izgleda kao svemirska postaja od prirodnih sastojaka, zahvaljujući arhitektu Ivanu Plemenčiću. Urbani turizam u netaknutoj prirodi cijelom kraju daje fusnotu. Naša sela često izgledaju kao da je u njima vrijeme stalo. Ovdje je drukčije, bar u Smoljancu, cijeli kraj sada izgleda kao savršena destinacija za ruralni hedonizam. Ovo je mjesto iona, trešanja i ovaca. A baš ioni postali su brend koji je isplivao sasvim slučajno.
Gošća iz Švicarske po dolasku cijeli je dan imala osjećaj omamljenosti. Odmah je shvatila da ione proizvode plitvički slapovi koje kanjonom Korane južni vjetar nosi nad – Plitvičke doline. Budući da dobivamo više kisika u krv, ioni smanjuju umor i stres, čiste nas od bakterija i virusa te daju snagu. Povoljno djeluju na zdravlje. No dok se ne priviknemo na njih, u prvi mah osjeti se određeni oblik omamljenosti koji nije zaobišao ni nas. Sada je postalo jasno kako nam je prvi dan prošao u izležavanju ispred bazena s pogledom na malu i zelenu, ali slatku planinu Lisinu, koja izgleda kao piramida odjevena u krošnje.
Turisti dulje ostaju
– Odmah smo bili puni, već prvi vikend, a tako se nastavilo i dalje. Tijekom tjedna snizili smo cijene 50 posto i to se pokazalo kao pun pogodak. Turisti su oduševljeni, naravno da se zadrže i dulje kada vide kamp i mogućnosti koje im pruža ovaj kraj – kaže nam voditeljica prodaje i marketinga Anja Kandrač.
Do Korane, koja je tik do kampa, išli smo sat vremena. Prvo smo brali trešnje jer se nismo mogli nadiviti jednoj krošnji pa nas je gazda Mile pozvao da ih kušamo i uberemo koju za doma. Tako mi je na prvu postalo jasno da ovdje svi žive za turizam, što smo doživjeli, ako zanemarimo Istru i Međimurje, prvi put na nekom mjestu u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kada smo konačno došli na Koranu i prešli preko mosta, osjećali smo se na trenutak kao moderni vojnici koji su ovdje ne tako davno čuvali Hrvatsku. Toliko povijesti na jednom mjestu, od nekadašnjeg područja Vojne krajine do legendi Plitvičkih dolina ili Eugena Kvaternika, vođe poznate Rakovičke bune protiv Habsburške Monarhije. Krenuli smo dalje kroz tzv. crvuljak ili skrivenu off road stazu do jednog od brojnih kanjona i mlinica na Korani. Zahvaljujući bike vodiču Hrvoju Keletiću, na biciklu smo otkrili još jednu tajnu Plitvičkih dolina. Duga je samo kilometar, ali pruža nevjerojatan biciklistički doživljaj. Samo Korana i mi, zelenilo i mir. Male i tihe sedre raspršuju se ovdje u široku zelenkastu rijeku.
Na Twitteru je pokrenut hashtag #ženeujavnomprostoru: Brojne žene pričaju o uznemiravanju koje su doživjele!
Sreli smo i Ljubljančane Dalibora, Vesnu i malog Olivera, koji su nam rekli kako doći do najbolje i najveće piste aerodroma bivše JNA Željave, koju su netom prije obišli. Slovenci nas vode po Hrvatskoj umjesto mi njih. No zato smo mi njima otkrili druge čari i kako da organiziraju svoj biciklistički boravak na Plitvicama u nekoliko dana. Dogovorili smo i “čvenk” u kampu, kad se vratimo.
Da nema prekrasne padine Ličke Plješivice, definitivno bismo mislili da je ovdje kraj svijeta. Malo je sve zaraslo, aerodroma nigdje, ni skrovišta ni aviona ni tajnih baza nekadašnje armije. Još i znakovi razminiranja u tijeku, nije baš bila neka dobrodošlica. Prekida nas žamor, policija, samo nam je još to trebalo! No kad smo vidjeli da nam interventni policajci mašu i pokazuju kuda da idemo, nelagoda je nestala, a i bar smo znali da smo još u Hrvatskoj. Ljubazni Dean i Ivan razgovaraju s nama dok im prilazi kolega kojem upravo javljaju da dron vidi neko micanje, tako da i oni idu dalje. Ima puno mehanizacije, nije to samo, čini se, zbog razminiranja. Dio Ličke Plješivice, lijepo se vidi, ogoljen je, tj. na jednom dijelu srušena su stabla. Kažu nam da će tuda ići ograda, očito se ne može na drugi način zaustaviti migrante.
Željavu posjećuju turisti, bolje reći avanturisti, čak i na biciklu. Malo-pomalo, prije nego što smo umalo “uzletjeli”, stigli smo do granice s BiH. Nasred piste je tabla koja upozorava na graničnu crtu. Moglo bi se ovo zdanje učiniti poželjnom destinacijom i turističkim mjestom. A osjećaj vožnje bicikla po pisti aerodroma Željava u predvečerje, uz vjetar s Ličke Plješivice, jedan je od najimpresivnijih koji smo doživjeli. Uostalom, gdje se možete voziti biciklom po megaaerodromu?
– Izračunali smo – kaže nam kasnije Crnjak – da je u turizmu najviše potencijala, godišnje u Plitvice dođe dva milijuna posjetitelja. A kada pogledate ponudu, ona je prilično slaba, doduše to je bilo prije sedam godina kada su se izmjenom prostornih planova stekli uvjeti da možemo graditi. Tada smo prepoznali rast kamping turizma koji će u ovoj situaciji s koronom rasti i dalje. Mi smo i danas puni, iako je broj posjetitelja nacionalnog parka i jezera znatno manji nego prije. To znači da ovakve ponude nedostaje – ističe Crnjak.
Turisti žele adrenalin
Za pet zvjezdica trebalo je uložiti 5,5 milijuna eura, koliko je sve koštalo, što je zasigurno najskuplji kamp na svijetu po četvornom metru. Ali ne zbog skupe gradnje u Hrvatskoj, što smo mi odmah pomislili, nego zbog dodatnih sadržaja kojima je kamp zapravo stekao pet zvjezdica: veliko dječje igralište, amfiteatar, multifunkcionalno sportsko igralište, dva bazena te niz pogodnosti za gosta kojih u drugim kampovima obično nema.
Pojavio se, naime, profil novog aktivnog gosta, to više nisu gosti koji dolaze na destinaciju da bi se izležavali, nego godišnji odmor provode da što više vide, prođu i zabilježe hrpom uspješnih fotografija. A na svom odmoru žele nešto i naučiti, osjetiti kraj u kojem borave i saznati neke nove priče, otkriti neki novi poriv. Sanjaju izlet koji će pamtiti, onaj s emocijom, koji ostavlja dojam. A takvo što može se doživjeti na Plitvicama kamo god se okrenete. Takvim pristupom pokazuje se tržištu da Plitvice nisu samo jezera i slapovi u NP-u nego meka za aktivni turizam. Što više adrenalina i još s okusom domaćeg i seoskog.
Dodatne su mogućnosti vožnja biciklom, kojim se relativno brzo krećete po destinaciji u kojoj boravite, a puno toga možete proći. Camp ima pet električnih bicikala te s partnerom “Plitvice Bed&Bike”, koji organizira i izlete za veće grupe, nudi i licencirane bike vodiče koji će vas provesti plitvičkim krajem. Nakon spomenute ture uz Koranu iz kampa i Smoljanca slijedi vožnja kroz Selište Dreženičko. Prelazi se cesta D1, a potom uspinje gotovo šest kilometara do Plitvice Sela. Na putu je nekoliko skrivenih vidikovca s kojih pogled puca na kanjon Korane, a u vidokrugu su Plitvičke doline. Prostiru se od Koranskog mosta i šire prema Rakovici i Grabovcu te granici s BiH, gotovo do Slunja. Nastavljajući pedaliranje stižemo do Plitvice Sela, prepunog apartmana i manjih hotela. Tu se može doći iznad samog Plitvičkog slapa, onog najvećeg. Svi žele uhvatiti taj pogled i, naravno, fotografiju. Drugi izlet koji se nudi onaj je koji obilazi područje Drežnik Grada, gdje ćete sresti neke od uprizorenih likova iz legendi koji su bili dio povijesti starog grada sa znamenitom kulom. Izlet se može obogatiti posjetom farmi jelena. Baraćeve špilje imaju originalan parking za bicikle. Idealno je mjesto za odmor i okrepu, a i ponuda je dobra. Razgled špilja traje oko pola sata. Bike izlet završava posjetom Rakovici uz vožnju žutom Plitvičkom dolinom punom bilja i žita. Vijugava mala cesta oduševljava. Budući da vožnja po samom NP-u Plitvička jezera nije dopuštena, na izlete se ide oko parka. Tako da se za one željne nečeg višeg, brdskog biciklizma, organizira izlet na Ličku Plješivicu te Željavu, a ima oko 20 kilometara.
Hanns i Elena Dieter tek su stigli iz Njemačke, čim su parkirali svoj kamp na parcelu, skinuli su bicikle i krenuli. Jutros su krenuli iz Bertchtesgadena u Njemačkoj i žele još sat-dva prije mraka pedalirati po okolici da se malo razgibaju. I da vide gdje su došli. Ostaju ovdje dva dana i idu u Zadar. Kada smo ih sreli idući dan, rekli su nam da bi imali što obilaziti biciklom tjedan dana. Navratit će na povratku.
– Iznenadio nas je i kamp. Iskreno, ne tražimo puno, ali ovo nismo očekivali. Ugodno se osjećamo, znate, već smo u godinama pa nam paše da nam je blizu sve što nam treba i da jednostavno obavimo sve – od pranja rublja do tuširanja. Kampovi u Njemačkoj i Austriji nemaju ovakvu uslugu, pogotovo ne gastronomsku.
U restoranu s ličkim specijalitetima i oznakom “Lika Quality” može se pojesti pastrva iz Gacke u košuljici od slanine ili pak plata “Smoljanac”, nakon koje sigurno nećete biti gladni.
Pandemija je uvelike promijenila ponašanje i kretanje turista. Mnogi više ne žele biti u gužvama. Hoće putovati samostalno, sresti što manje drugih turista, a ako se to ne može izbjeći, onda uz pravila distanciranja. Putovanje autom s kamp-prikolicom ili kamperom pokazalo se kao važno za reaktiviranje turizma. Tako se ovih dana na našim cestama vidi znatno veći broj takvih, mobilnih turista. Obožavaju zaviriti u zaselke i vožnju po našim livadama i pašnjacima, kanjonima, rijekama i jezerima. A opet biti smješteni na odredištu koje jamči vrhunsku uslugu.•