Mlada marketing i PR menadžerica Ana Jergović posljednjih mjeseci nalazila se pred velikom odlukom za koju je znala da će joj promijeniti život jer bila je riječ o odlasku na Bali gdje je trebala pokrenuti vlastiti biznis. Odlučila je podijeliti s javnošću kako je sve počelo te kako je u njoj sazrijevala odluka o odlasku. Donosimo njezina razmišljanja uoči avanture života...
Ne znam vjerujete li u ostvarenje novogodišnjih odluka, ali meni se metoda pokazala vrlo djelotvornom. Naime, posljednjih nekoliko godina zaželim u nadolazećoj godini odletjeti na neko novo mjesto. Prošle godine sam toj želji dodala i nastavak: želim otići negdje gdje još nisam bila i tamo ostati neko vrijeme. Sve se dogodilo slučajno. Zbog one prve novogodišnje želje sam prije nekoliko mjeseci odlučila poslušati predavanje o životu na Baliju u prostoru HUB-a Zagreb.
Dvoje mladih ljudi su prepričavali svoju svakodnevicu i lokalne običaje. Na Baliju razvijaju vlastiti startup s ekipom iz Googla, Facebooka, s ljudima koji znače nešto na svjetskoj startup sceni i koji svoje ideje uspješno prodaju na Kickstarteru. Na kraju izlaganja su rekli da traže suradnike, a ja sam zapanjeno okružila pogledom stotinjak ljudi u publici. Očekivala sam da će se svi žurno uhvatiti svojih pametnih telefona ne bi li što prije poslali mail sa životopisom i prijavom. Međutim, jedna od rijetkih iskri koje su se zapalile u toj prostoriji je izgleda bila ona u mom oku.
Zamisao o kojoj sam sanjala godinama - život na egzotičnoj lokaciji s poslovnim zadatkom – odjednom je postala ostvariva. Ujedno, to će mi biti idealna priprema za realizaciju vlastite poslovne ideje, kreativne agencije za startupove. Mail i životopis sam poslala drugi dan, našli smo se na kavi i... Dogovorili četiri mjeseca suradnje. Na Baliju.
Ali zašto?
Nije bilo tog kredita (a u igri su dva, za stan i auto) ili posla (devet godina vodim marketing za uspješnu regionalnu poslovnu školi, COTRUGLI Business School) ili dobronamjernog savjeta koji me mogao zadržati ili odgovoriti.
Razgovarajući o ideji odlaska kod svih sam sugovornika tražila već poznatu iskru u oku. Umjesto toga stizala je tek verbalna podrška. Čula sam puno smislenih razloga za ostajanje u konformističnom životnom stilu. Zašto zaboga mijenjati vlastiti stan sa suživotom s nepoznatim ljudima, sarmu s porcijama riže u bananinom listu, novi auto za iznajmljeni skuter? I tako me s vremenom postalo strah, od tuđeg straha. Organizacijski, vremenski, poslovno, egzistencijalno, činilo se da ništa ne pogoduje odluci za odlazak. Jedina olakotna okolnost je bila ta što smo dečko i ja odlučili otići zajedno. Dijeljenjem se sve smanjuje pa će tako valjda i strah.
Kulen i rakija
Pripreme su počele s Googleom koji kaže da u Indoneziji živi jelen visok svega 35 cm. I zmaj, komodski varan. U toj državi ima najviše otoka na svijetu, gotovo 17 tisuća, a najkomercijalniji je Bali. Nešto je veći od Istre, ali udomljava preko četiri milijuna ljudi. Naravno, svi Hrvati na otoku se znaju. Jednom kada se pročuje da netko iz domovine stiže, potrude se da im upoznate roditelje i braću koji će im za njih donijeti rakiju, kulen, tablete i sve što su zaboravili kod zadnjeg odlaska. Ako mi kofer bude pretežak, dobila sam jasne upute oko prioriteta zadržavanja, tj. redoslijeda izbacivanja stvari. Rakija na bilo koji način mora stići u Indoneziju.
Avantura počinje
Dok ovo tipkam u krilu ispod laptopa mi leži pas. Razmišljam o tome da ga neću vidjeti četiri mjeseca i strahujem da će me zaboraviti. Ni moj zubar neće znati ništa o balijskoj pustolovini, shvatila sam to kada mi je nedavno na pregledu rekao da dođem na kontrolu tek za šest mjesci. Odlazak će proći neopaženo po mnoge, a meni se čini da će to biti iskustvo koje će mi promijeniti život. Što me čeka tamo, što me čeka ovdje kad se vratim? Kakav je osjećaj pokrenuti vlasiti posao u 30-ima na drugom kraju svijeta? Hoću li se vratiti? Jedino što ovog trena mogu učiniti je poslušati savjet prijateljice: «Spakiraj kupaći i putovnicu. Sreća prati hrabre.»
Sretno Ana, javi dojmove! Da su bar svi mladi danas odvažni, poduzetni i idu za svojim snovima. Svijet bi bio puno ljepši sa manje kukanja :)