Niti se može s njim niti bez njega. Prva asocijacija na ovo većini sigurno nije bila šećer, ali, prema dosadašnjim istraživanjima, šećer je organizmu osnovni izvor energije, znači bez njega se ne može. S druge strane, pretjera li se s njegovim unosom, to se loše može odraziti na čovjekovo zdravlje. S tim bi se složila i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) koja je upravo radi zdravijeg načina života dala smjernice za dnevni unos slobodnih šećera u organizam. Trebao bi biti manji od deset posto od ukupnog unosa energije, a dnevna količina šećera u danu trebala bi iznositi najviše 25 grama ili šest čajnih žličica po osobi.
Prema Hrvatskom društvu nutricionista i dijabetičara (HDND), pojam „slobodni šećeri“ odnosi se na monosaharide i disaharide. U te skupine između ostalog, objašnjava HDND, spada glukoza, saharoza i stolni šećer, a dodaju se hrani tijekom procesa proizvodnje i pripreme. Inače ih možemo naći u hrani tvarima koju većina svakodnevno konzumira- medu, slatkim sirupima i voćnim sokovima. U slobodne šećere ne ubrajaju se šećeri koji se prirodno nalaze u voću i povrću te njihova konzumacija nije, prema HDND-u, povezana s neželjenim zdravstvenim učincima poput prekomjerne tjelesne težine, pretilosti i zubnog karijesa.
Svjetska zdravstvena organizacija, specijalizirana ustanova Ujedinjenih naroda kojoj je cilj ostvariti najvišu razinu zdravlja ljudi u svijetu, naglasila je i sugerirala državama da usvoje njezinu preporuku o ograničenom unosu šećera u organizam kako bi se reducirao broj bolesti koje pritišću zdravstveni sustav.
Američki autor Gary Taubes je u svojoj knjizi „The Case Against Sugar” slikovito usporedio šećer s cigaretama naglašavajući kako s konzumacijom šećera, kao i s cigaretama, nikad ne znamo krajnji ishod.
Razlog tome je, piše, što osoba koja puši kutiju na dan može nadživjeti onu koja puši jednu cigaretu na dan, kao i osoba koja unosi više šećera, može nadživjeti osobu koja unosi manje šećera. Zaključno tvrdi, eliminacijom šećera vjerojatno nećemo izbjeći bolesti, ali kao racionalna bića trebali bismo ga izbjegavati i ograničiti na deserte.
Jesu li SPAR, Kraš, Podravka, Kandit i drugi prehrambeni proizvođači imali na umu Taubesove misli, ne znamo, ali znamo da su slijedili smjernice SZO-a. Tako je SPAR smanjio udio šećera u vlastitim robnim markama, odnosno u čak 65 proizvoda. U 2017. i 2018. godini je smanjio korištenje ovog ugljikohidrata za 10,3 tone, a do kraja ove godine će se, prema procjenama, ta brojka popeti i do 21 tone. Isto tako, tvrtka planira reducirati udio šećera u prehrambenim proizvodima koji imaju skrivene šećere, poput kečapa i senfa. U duhu ove inicijative, SPAR namjerava promijeniti recepturu bez da kao nadomjestak koristi umjetne šećere, a da pri tom zadrži dosadašnje okuse.
Čini se predobro da bi bilo istinito, ali ako pogledamo na primjeru omiljene Podravkine kašice koju nikad nećemo prerasti, Čokolina, njegov „brat“ Čokolino Fit s 30 posto manje šećera od klasične varijante, iz prve ruke možemo reći da je i dalje zadržao poznat i nostalgičan okus. Ista je stvar i s Krašovom Domaćicom koja je dobila zdravije ruho, odnosno Domaćicu BeneFIT, prhko čajno pecivo, ali s 30 posto manje šećera od popularne prethodnice.
Što se tiče nutritivnih vrijednosti, Kandit se tu „isprsio“ sa svojom Kandi No Guilt čokoladom bez dodanog šećera s 84 posto kakaa. Preporučio ju je Hrvatski savez dijabetičkih udruga, a je li i ona na popisu „čarobnih“, zdravih, ujedno i nepcu dragih namirnica, ostavljamo na prosudbu vašim okusnim pupoljcima.