Postoji bezbroj primjera u povijesti koji potvrđuju da su ljudi pomalo čudna vrsta, sklona kojekakvim bizarnostima i potezima koji nam iz današnje perspektive nisu nimalo logični i smisleni. Na žalost, to se odnosi i na pronalaženje neobičnih načina da povrijedimo ili ubijemo jedni druge, a neke od tih metoda su doista nevjerojatne i na granici zdravog razuma, piše LADBible.
Tako su, primjerice, Perzijanci svoje neprijatelje mučili tako što su ih izlagali suncu prekrivene medom i mlijekom. Ta je kombinacija privlačila insekte koji bi nesretnike danima doslovno žive izjedali. A živi su ostajali jer su ih njihovi mučitelji hranili istim tim medom i mlijekom u ogromnim količinama pa se često premazu mlijeka i meda na njihovim tijelima pridružila i bljuvotina jer je prejedanje izazivalo povraćanje.
U povijesti postoje i brojni drugi poprilično živopisni primjeri mučenja, poput priče o Grku Perilausu koji je izgradio ogromnu napravu za mučenje u obliku brončanog bika u kojeg su se zatvarali neprijatelji, a potom se ispod bika palila vatra. Svoj monstruozni izum Perilaus je odlučio pokloniti zlom sicilijanskom kralju koji je nesretnog izumitelja prisilio da sam demonstrira kako brončani bik funkcionira. Iako je preživio to mučenje, kralj je nakon toga ipak Perilausa lišio života.
Međutim, spomenute dvije, ali i većina ostalih metoda mučenja kojima su ljudi svjedočili u prošlosti, uključuju neku vrstu uređaja ili alata. Za one koji pak preferiraju 'niskotehnološke' metode, jedna opcija uključivala je samo kantu slane vode i kozu. Ova povijesna metoda mučenja bila je poznata kao 'kozji jezik' i mogla je kod žrtava uzrokovati tešku agoniju ili čak smrt.
Kako je funkcionirala? Osobi koju je trebalo mučiti stopala bi se uronila u slanu vodu kako bi koža bila podložnija ljuštenju, a nakon toga bi nesretna žrtva bila učvršćena na mjestu. Tada bi se počinjalo s primjenom 'kozje metode'. Mučitelji bi doveli kozu koja bi lizala slana stopala žrtve, što bi polako, ali sigurno, trošilo kožu na tabanima. Iako je ova vrsta mučenja na početku kod žrtava najvjerojatnije izazivala škakljanje, osjećaj bi ubrzo prešao u agoniju jer bi se koža počela skidati sa stopala.
GALERIJA Vaša mačka stalno mijenja mjesto za spavanje? Evo što vam time zapravo poručuje!
Ovo mučenje moglo je rezultirati smrću ako bi se rane na tabanima inficirale, a kako se postupak stalno ponavljao do toga je zacijelo često dolazilo. Ponovno izlaganje otvorene rane životinjskom jeziku samo bi pogoršavalo stvar.
Ova metoda spominje se u brojnim povijesnim dokumentima o mučenju, a vjeruje se da potječe iz vremena antičkog Rima. Iako su Rimljani imali prilično dobre metode liječenja različitih bolesti, infekcija rana predstavljala je tada ozbiljnu prijetnju. Čak i žrtve koje bi preživjele mučenje bile su u opasnosti jer hodanje na tabanima s kojih bi koža često bila oguljena za njih je duže vrijeme bilo nemoguća misija.
Ljubav i empatija prema životinjama nemaju rok trajanja