Cappuccino 32 kune, ali plaća je uvijek 1. u mjesecu

Za jednog deveti krug pakla, drugome obećani grad s puno kvalitetnijim radnim uvjetima nego ih može pronaći i nego ih je doživio u Hrvatskoj.

Sindikati u službi radnika

Dvije su to priče, anonimnih radnika koji su okusili život u jednoj od najmanjih prijestolnica Starog kontinenta – Reykjaviku.

Tradicionalno skup islandski grad, koji je portal Expatistan.com smjestio na 35. mjesto svih gradova na svijetu po skupoći, za razočaranog radnika koji je svoje loše iskustvo podijelio sa saborskim zastupnikom Goranom Aleksićem, grad je neljubaznih ljudi koji nisu spremi drugome uskočiti u pomoć, u kojem se posao dobiva preko veze, ceste su pune rupa, a život moguć samo na kredit.

Drugome, to je grad u kojem se cijeni rad, a sindikati štite radnika – dapače kontroliraju mu radnu satnicu samo zato, svjedoči to oduševljeni građanin koji je Hrvatsku zamijenio Islandom, da bi provjerili je li isplaćeno sve što je radnik toga mjeseca zaradio.

Reykjavik je, kaže oduševljeni radnik, grad u kojem posluju samo domaće banke, cijene se domaći proizvodi, a prva plaća koja se isplaćuje – isplaćuje se u bruto iznosu, bez plaćanja poreza i drugih nameta.

Sve usluge – od frizerskog salona, trgovina, do financijskih ustanova plaćaju se debitnim karticama. Gotovinu ne nose sa sobom.

Te dvije krajnosti Islanda, točnije Reykjavika, sažete su u istinu s kojom se suočavaju svi oni koji su posao potražili izvan domovine – tražeći u stranim zemljama i pozitivno i negativno, uspoređujući pritom život kući i život vani, stavljajući u odnos zaradu, cijene i troškove života.

Tim smo tragom usporedili prosječne iznose u Zagrebu i najskupljem gradu – zbrojeno i oduzeto razlikujemo se u trošku koji se izdvaja za osnovne režijske račune – (struja, voda, grijanje, odvoz otpada) – to su, naime, jedini računi koje stanovnici Reykjavika plaćaju jeftinije od Zagrepčana i to za čak 69 posto.

Tako će oni, za osnovne račune, žive li u stanu od 85 četvorna metra platiti – 765 kuna.

Prosjećna neto plaća u islandskom je gradu, preračunato, 18.709 kuna, što je za 12.814 kuna više nego prosječna plaća isplaćena stanovniku hrvatske metropole.

Od isplaćene plaće ako ne žive u svome, već u unajmljenom stanu u centru Reykjavika, i domaći i strani građani koji su odabrali Island kao svoju adresu morat će mjesečno za dvosoban stan izdvojiti nešto više od deset tisuća kuna, a odluče li živjeti izvan centra, za taj će trošak mjesečno morati izdvojiti 8388,42 kune.

Za kupnju nekretnine u središtu grada stanovnici će morati izdvojiti 33.205,92 za četvorni metar stambenog prostora, dok prosječna cijena četvornog metra u Zagrebu košta 17 tisuća kuna.

Trošak koji je gotovo identičan u dva grada jest onaj koji roditelji moraju mjesečno podmiriti ako su im djeca upisana u privatne vrtiće – tako će roditelji u Reykjaviku smještaj djece platiti 2202, a zagrebački roditelji 2204 kune.

I dok se razočarani radnik koji je otišao raditi na Island žali da su tamošnji građani skloni alkoholu, cijene u restoranima, za razliku od zagrebačkih, drastično su skuplje – tako će za dnevni meni u prosječnom restoranu morati izdvojiti 120 kuna, a pola litre piva koštat će ih 66 kuna. Šalica cappucina košta 32 kune, a puše li – kutija cigareta koštat će ih – 78 kuna.

Kilogram krumpira 30 kuna

Ništa bolja situacija nije ni u tamošnjim supermarketima – kilogram krumpira košta 30, a litra mlijeka gotovo deset kuna.

Dapače, pola kilograma bijelog kruha skuplje je od kilograma bijele riže – kruh košta 22, a riža 20 kuna.

I dok Zagrepčani kartu za autobus ili tramvaj u jednoj zoni plaćaju četiri kune, u Reykjaviku ona košta 26 kuna, a 710 kuna iznos je tamošnjeg mjesečnog pokaza za vožnju javnim prijevozom.

Velike razlike u cijenama jesu i u dućanima s odjećom – tako će prosječan iznos za haljinu kupljenu u Zari ili H&M stanovnice Reykajvika morati izdvojiti 549 kuna, a prosječna cijena tenisica iznosi 1090 kuna.

Požele li u kino, Zagrepčani će jednu kartu platiti 35 kuna, dok je, promatrano, po našim prosječnim plaćama, odlazak u kino u Reykjaviku pravi luksuz – jedna ulaznica stoji 90 kuna.

Gotovo dvostruko skuplje u odnosu na Zagreb je i mjesečna članarina za teretanu – za sportsku će aktivnost tako svi koji se u Reykjaviku požele rekreirati morati mjesečno izdvojiti 479 kuna, dok je taj trošak u Zagrebu 255 kuna. No oduševljeni radnik će zaključiti – isplata plaće na Islandu nikada ne kasni – zna se ona dolazi svakog prvog u mjesecu. 

Pogledajte video: Top 10 najjeftinijih rabljenih automobila

Top 10 najjeftinijih rabljenih automobila