Centri ovoga tipa ne mogu se nazvati zdravstvenom ustanovom, niti imaju veze sa zdravstvom, kaže nam psihijatar. Poznato je kako se glumac koji glumi Jona Snowa teško nosio s planetarnom popularnošću koju je stekao snimanjem ovog serijala, a na rehabilitaciji je završio zbog stresa, iscrpljenosti, kao i problema s alkoholom. Prijavio se u centar Privé-Swiss Wellness čija gdje se mjesečno za odsjedanje plaća 800.000 kuna. Privé Swiss Wellness nudi strateški razvijenu paletu zdravstvenih usluga na dvije lokacije, nadomak New Yorka i Kalifornije.
- Ovakvi centri su moderna inačica nekadašnjih banja ili toplica kao što su 'Karlovy Vary' na zapadu Češke. Centri ovoga tipa ne mogu se nazvati zdravstvenom ustanovom, niti imaju veze sa zdravstvom. Ljudi koji idu na ovakva mjesta to rade zbog ispunjenja unutarnjeg mira, duhovne sreće ili blagostanja. To vam je kao jedan oblik sekularne religije, odnosno crkva u kojoj se mole. Priznavaju svoje grijehe, ispovijedaju što su jeli, pili; žele raditi na sebi, ističu kako će biti bolji i tako u krug sve dok ne otkriju prisustvo unutarnjeg blagostanja - ističe dr. Torre.
Centar u kojem odsjeda glumac ima tim holistički orijentiranih zdravstvenih djelatnika koji omogućuje detaljne procjene, kao i sveobuhvatni wellness plan. U centru se bore sa simptomima koji izazivaju anksioznost, stres, depresiju, burnout ili pak tjelesne ozljede. Također je namijenjen onima koji želi prevladati borbu s težinom, pušenjem, nesanicom, fobijama, zlouporabom supstanci ili ovisnosti. U osnovi programa je borba sa stresom, a korisnici mogu i izaći iz centra kada to požele.
Torre ističe kako to nije bolest niti zdravstveni poremećaj već osobna frustracija.
- Okarakterizirao bih to jednom vrstom ideologije jer ljudi koji su bogati i slavni se moraju zadovoljiti na neki način. Neće vam to država financirati, niti ćete si to srediti preko HZZO-a; sredit ćete si sami ako ste dovoljno privilegirani. Tretman u ovakvom centru bih nazvao tretmanom u prenesenom smislu riječi jer to nije tretman, već ideologija sreće. 'Pacijenti' ovdje prvenstveno tragaju za pronalaskom autentičnosti i smislom života. Nije važno biti dobar, važno je dobro se osjećati, a to se naziva autosugestivnom tehnikom uvjeravanja - dodaje dr. Torre.
- Nije bitno kakav je svijet, nego kroz kakve ga naočale gledamo. Ovakve centre povezujem s takozvanim terorom sreće, odnosno postuliranjem sreće kao životnog smisla. Pacijenti se ovdje fokusiraju na njezinu subjektivnu dimenziju te se susreću s autosugestivnim zavaravanjem ispod kojeg leži obilje frustracija i nesreće. Smatram da je svrha ovakvih tretmana pružanje utjehe, što u konačnici dovodi do samoobmane - zaključuje dr. Torre.