Da poznati slovenski kazališni redatelj Dragan Živadinov i ugledna hrvatska novinarka Vesna Kesić nisu vozeći se prije 30 godina tramvajem ugledali na ulici živopisno odjevena Alana Hranitelja, možda ne bi bilo ovog teksta o jednom od najjačih kostimografa današnjice.
Kesić je prepoznala Alanov talent i preporučila ga Živadinovu. A on je Hranitelja smjesta odveo u Ljubljanu. Tako je Hrvatska izgubila talentirana čovjeka koji u njoj vjerojatno ne bi postigao ono što mu je mogla pružiti prema mladim talentima pametnija Slovenija!
Hrvatska inercija
No Hranitelj nije pokidao konce s hrvatskom kulturnom scenom. Bio je važan dio avangardne ULUPUH-ove modne grupe Modagram, zajedno s Brankom Donassy, Tončijem Vladislavićem, Dženisom Pecotić, Davorom Klarićem, Vesnom Muhić i Venom Machom. Artmoda koju je tu radio pupčano je bila vezana uz kostimografiju, a kostimi koje je radio bili su pak prave umjetnine dostojne usporedbe s najjačim svjetskim umjetnicima modnog dizajna. Barokna nakićenost u ključu postmodernoga duha 80-ih bili su i ostali Hraniteljev stil. Fini humor umočen u gotovo dječju razigranost, a potom i u fantazmagoriju mitskih svjetova, učvrstili su ga u povijesti ne samo slovenske kulture.
Foto: Goran Stanzl/Pixsell
Hrvatska inercija manje je od deset puta iskoristila tog kostimografskog genija o kojem su tiskane knjige i divovski katalozi zlatom obojenih hrbata. No upravo to čini: u petak će se, 4. travnja, u zagrebačkom HNK održati praizvedba baleta “Ana Karenjina”. Tolstojev roman adaptirali su za balet, uz izabranu glazbu Petra Iljiča Čajkovskog, koreograf Leo Mujić i njegova suradnica Valentina Turcu. Anu Karenjinu tumači Edina Pličanić, Vronskoga Tamás Darai, a Karenjina Guilherme Gameiro Alves.
Već dan nakon premijere u HNK Hranitelja čeka i kostimografska premijera u ljubljanskom SNG-u Pandurova “Shakespearea” sa tri Shakespeareova djela spojena u jednu cjelinu.
U HNK ne kriju zadovoljstvo što rade s Alanom koji se zna šaliti i biti topao s ljudima koji kao jedno tijelo sada grade “Karenjinu”. U tijesnoj sobi zatrpanoj svilama, čipkama, ekokrznima, vrpcama i škarama gledamo kako šefica ženske garderobe HNK Marija Fiket i njezine asistentice Zdravka Galić i Petra Dančević probaju i škarama nemilosrdno mijenjaju detalje na kostimima za Sabrinu Feichter i druge balerine.
– U dogovoru s Mujićem i Valentinom Turcu držim se klasike i realnih godina u kojima je prikazan lik Ane Karenjine – kaže Hranitelj. Ništa, dakle, od njegove umjetničke strasti u oblikovanju kostima prilagođenih baletnim kretnjama. Ali zato ostaje sva njihova ljepota!
– Nastojali smo ih očistiti od ukrasa, pa smo radili s bojama. A boje su drugačije u baletu nego u drami gdje se više toga rabi. Ana je u crnom, crvenom, u sivoj, bijeloj i tirkiznoj boji. Puno je tu čipke, uz svilene taftove i brokate, svilu svih vrsta. Ima tu na stotine kristalića Swarovski, ali ništa nije napadno. Muški su kostimi jako čistih linija. Hlače su s prslukom ili jaknom i frakom. Bez aplikacija. Ne smije svega toga biti ni premalo ni previše. Kod baleta kostim nipošto ne smije pojesti plesača, tumači nam i pokazuje Alan. Na pitanje koliko je dosad kostimografija iza njega, kaže: – Prestao sam brojiti kod 210. Znači, oko 250. Kod Živadinova sam za njegovu čuvenu predstavu “Krst pod Triglavom” prije 28 godina radio make-up – prisjeća se.
Treba se usavršavati
Izgledao je tipično postpunkerski, što danas naziva dječjom slobodom da sve navuče na sebe. Dan prije odlaska Živadinovu šminkao je manekenke za reviju Matije Vujice. Tako mu kaže, stalno ide “simo-tamo”. Ali vjeruje da ga u svemu tome Netko stalno vodi i čuva. Osobito jer stalno nastoji “raditi na sebi”, čuvati mentalno zdravlje, shvatiti da u životu mora biti i loših stvari. Nakratko ga je životni put odvukao u Milano, modnu meku, koju je ubrzo napustio shvativši da je njegov poziv kostimografski. Dobra, ali teška dionica bila mu je rad kostima za predstavu “Zarkana” slavnog kanadskog “Cirque Du Soleil”. Četiri i pol godine potrošio je na to, ali ga je to doživotno novčano osiguralo!
Skrasio se u Ljubljani u koju se odselio iz svog Zaprešića. No mali iz Zaprešića napravio je posao stoljeća, o čemu svjedoči golema monografija s tekstom Jure Mikuža koji se posvetio kunsthistoričarskoj analizi Hraniteljeva opusa. Zanimalo ga je više od barokna dojma koji ostavljaju njegovi kostimi dopunjeni duhovitim detaljima poput ptica na glavi, “pink” torta-šešira, zlatnih stiliziranih muflonskih rogova.
Hranitelj radi intuitivno i spontano. Njegovi su kostimi često mobilne skulpture. Vrijedni su muzealizacije u svakom pogledu. Dio njih vidjeli smo 2006. godine na izložbi u MUO.
>>U modi su prave životne vrijednosti!
>>Evo kako je Alma Premerl Zoko 'odjenula' misicu Ivanu Ergić. Prepoznajete li je?