Dobro opažanje, spremnost na rizik i radoznalost jednog čovjeka dovele su do velikog otkrića - cijepljenja koje je s lica Zemlje izbrisalo mnoge dotad neizlječive bolesti.
Riječ je o Edwardu Jenneru, provincijskom liječniku u Engleskoj krajem 18. stoljeća. Uza sav napredak medicine, u 18. st. epidemije smrtonosnih bolesti nisu jenjavale, a uz kugu najsmrtonosnije su bile velike boginje. Godine 1788. izbila je epidemija velikih boginja u Gloucestershireu, blizu gradića Berkeleya gdje je živio Jenner.
Strastvenog promatrača poput Jennera ovo nije ostavilo ravnodušnim. Uočio je da njegovi pacijenti, seljaci koji su u svakodnevnom doticaju sa stokom, teže obolijevaju od boginja, a kada ih i dobiju, bolest ima blaži tijek i manju smrtnost. Jenner je zaključio da se u njihovu organizmu stvara otpornost na virus variole te se tijelo samo brani od bolesti. No, želio je tu tvrdnju i eksperimentalno dokazati.
Prilika mu se pružila 1796. kada je u njegovu ordinaciju došla mlada mljekarica Sarah Nelmes, zaražena kravljim boginjama. Jenner je iz plikova na njezinoj ruci izvukao tekućinu i ubrizgao je u mali rez na ruci osmogodišnjeg dječaka Jamesa Phippsa. James je uskoro obolio od blagog oblika kravljih boginja. Šest tjedana kasnije, kada se oporavio, Jenner ga je ponovno cijepio, ovaj puta virusom ljudskih boginja. Bio je to iznimno riskantan eksperiment.
Jer, da je James umro, unatoč pristanku njegova oca na eksperiment, Jenner bi bio ubojica. Srećom, James nije obolio od velikih boginja. Svoju je novu metodu cijepljenja Jenner nazvao vakcinacijom (od lat. vacca, krava). Kada je svoje otkriće pokušao objaviti, odbili su ga. Kako bi postupak vakcinacije učinio posve vjerodostojnim, eksperimentirao je i na drugoj djeci, uključujući i svog 11-mjesečnog sina. Napokon je svoj rad o vlastitu trošku objavio 1798.
Umjesto slave, suočio se s napadima, ismijavanjem i omalovažavanjem. Ipak, nakon nekog vremena razum je pobijedio. Vakcinacija se već 1799. primjenjuje u Beču, a godinu ili dvije potom primjenjuje je i jedan liječnik u Varaždinu.
Janner se zasluženo smatra ocem imunizacije, a njegova ideja da se unošenjem male količine oslabljenog virusa neke bolesti na nju stvara imunost zahvaljujemo ne samo istrebljenje velikih boginja već i niza drugih opasnih bolesti.
više na PLIVAzdravlje.hr
Naravno da ne ide u prilog članku o vakcinaciji napisati da je sin Jennera umro u 21. godini života. Pitajmo se zašto?