Crikvenica poslije Klovića: Ovo mjesto zaslužuje bolje goste

U ovom mjestu obrazovao se najpoznatiji sitnoslikar svih vremena Julije Klović. Kažu da je ljepote svojega kraja umio vjerno naslikati čak i na vlastitu noktu. Šećem se ovih dana Crikvenicom i zamišljam kako je tada izgledala, prije 500 godina. Ne ide mi. Kao što vjerojatno ni velikom majstoru nije uspijevalo zamišljanje, ako je to uopće činio, tako daleke budućnosti u kojoj mi danas živimo. Pitam se bi li bio razočaran da vidi sve ovo što je u međuvremenu sagrađeno oko samostana u kojem se školovao. Ili možda sretan? Tko će ga znati.

Ja baš i nisam oduševljen. Crikvenica je jedno od onih mjesta koje mi je obilježilo djetinjstvo. Ljeto je značilo obiteljski dolazak baš ovdje. Mladost je prošla, a ni ljeta nisu vruća kao nekada. Bit će ne manje od 20 godina od kada sam posljednji put hodao ovim plažama, skrivao prve poljupce na molovima ili ispod stoljetnog drveća u ulicama koje me podsjećaju na sreću.

Niška mahala

I možda je vrijeme krivo, prokleti vjetar i hladnoća, oblaci i sivilo koje je danima kvarilo Kvarner, ne znam, ali strah me da tu ima i nešto više. Slika se nekako iskrivila. Valjalo je potražiti pomoć. Nakon čuđenja nad promijenjenim izgledom i obveznih zaključaka o vremenu koje ne stoji, stari prijatelj, lokalac, objašnjava mi sve što trebam znati.

– Urbanistički kriminalci i pohlepni političari dopustili su gradnju kuća i apartmana, restorana i pansiona gdje god se komu prohtjelo. Od nekih dijelova ovog nekada divnog mjesta napravili su nišku mahalu – zapisujem njegove riječi i odustajem kada su se počele pretvarati u psovke.

Šećem se i dalje. U centru kino Jadran, zatvoreno i uništeno grafitima. Pored njega betonski stupovi iz kojih vire armature. Još korak dalje i ruševina nekadašnjeg hotela Miramare. Netko je autosprejem na nju napisao Vrapče. Zaista. Treba biti lud da bi se to toleriralo. I sve to desetak metara od mora, prvi red. Kažu da vrijeme donosi napredak. Sumnjam. Sram me kada ugledam neku Njemicu kako fotografira ruglo.

Pa ipak pokušavam razmišljati pozitivno. Na kilometrima uređenih pješčanih i šljunčanih plaža od Jadranova, Dramlja preko Crikvenice do Selca, ovim mjestima pozavidjele bi i mnogo uglednije destinacije. Ovo je najbolje što Crikvenica ima i time se mora ponositi. Kao i na biste velikana poredanih u parkovima. I na filmski festival koji se upravo ovdje održava. Klubova i kafića u gradu je također mnogo. Dosade u Crikvenici i dalje nema, kao ni desetljećima unazad. Strah me samo da većina turista koji ovdje dolaze posljednjih godina i nisu ono što kažemo "prva liga". Prisjećam se stoga one "kakvo mjesto – takvi turisti". Ili je bilo obrnuto? Teško je reći, ali su posljedice jasne.

Cijene povisiti 300 posto

Stoga molim da mi se u redakciju javi onaj koji je na jednu fontanu u centru grada postavio natpis "Zabranjeno kupanje i ostale radnje u dodiru s vodom iz fontane". Radnje u dodiru s vodom? Što je autor htio reći, molim lijepo? Po istom principu zainteresiralo me i jedno stotinu prekriženih krugova koji brane sve, od kampiranja i upotrebe plinskih kuhala na gradskoj plaži do pranja voća pod tuševima. Bizarno. U pozadini spektakularan restoran i lounge bar Sabbia, zatim blagajna za plaćanje ulaznica za plažu – sve kako treba, a zatim ovo. Strah me da su ovdje neki divljaci zaista i htjeli kuhati i kampirati. O, Bože, pa je li moguće da nam takvi dolaze ljetovati u Crikvenicu. U Crikvenicu mojih najljepših uspomena, grad zbog kojega bih na račun onih desetak dana ljetovanja uvijek početkom kolovoza mislio da su moji mama i tata bogati ljudi.

Sinoć sam se napio. Bilo mi je teško. Boljela me glava još od trenutka kada sam shvatio da Crikvom šeće više onih koji jedu kuhane kukuruze nego gostiju spremnih sjesti u restoran. Kasnije sam glavobolji počeo sam pridonositi. Zaista mi je bilo teško. No, jutro je donijelo ideju. Dakle, predlažem gradskim vlastima ovog divnog mjesta da cijene povise za 300 posto. Zašto? Zato što Crikvenica ne zaslužuje da je sprega bezidejnih ugostitelja i škrtih turista pretvori u komunističko radničko odmaralište. Ovo more i cvijeće, plaže i dio hotela zaslužuju bolje goste.