Curu su volonteri spasili s ulica Sarajeva, a na putu do privremenog doma izgubila se u Zagrebu. Uplašena zbog svega što joj se događa pobjegla je glavom bez obzira.
Cijelu priču o potrazi za njom budno je pratila Mae Isaksson iz pazinske udruge HappyEnd. Kaže, bila je to ljubav na prvi pogled, i to na daljinu.
Sreća nakon pronalaska
- Vidjeli smo na internetu objavu da je izgubljena i sami smo je dijelili na nasim profilima na Facebooku. Pročitali smo da je na ulicama Sarajeva provela skoro dvije godine spavajući u betonskoj cijevi u jednom parku. I na putu u privremeni dom u Engleskoj bila je potpuno sama u nepoznatom kraju. Našoj sreći nije bilo kraja kad smo saznali da je pronađena, znali smo da je moramo pokušati udomiti - priča Mae Isaksson. Dodaje kako voli velike, vukolike pse, i kako je odluka o udomljavanju novog psa donesena nedugo nakon što im je uginula kujica Akja, koja je s njima živjela 13 godina. Nije odluka donesena zato da netko Akju zamijeni, to je nemoguće. Jednostavno, željeli su pomoći nekome od napuštenih pasa.
- Javili smo se udruzi Sedma od Devet koja je Curu oglašavala i ponudili dom. Nakon toga trebali smo i pristanak britanske udruge, rekli smo im kakve uvjete nudimo i odlučili su da Cura može biti naša - kaže M. Isaksson. No, problemima tu nije bio kraj. U bijegu kujica je zaradila i piroplazmozu pa nije mogla na put dok se ne oporavi. A onda je stigla i ta nedjelja kad je Cura postala Istrijanka.
Složna sa čoporom
- Pridružila se našem čoporu udomljenih, haskici Bianci iz azila Capica u Rijeci, Muffinu koji je kao 15-dnevno štene pronađen polumrtav na ulicama Pazina, Noli spašenoj iz šinteraja u Karlovcu. Ponudili smo Curi mjesto u našem krevetu i za našim stolom. Ravnopravni je član obitelji kao i svi drugi naši čupavci. Prva dva dana mirno je ležala i samo gledala što se oko nje događa. Povremeno bi stidljivo prišla i stisnula se uz mene da je pomazim. Puno smo se mazili, grlili, nježno joj govorili. Treći dan počela se igrati s našim psima, iako je velika bila je izuzetno nježna - prisjeća se zajedničkih početaka Curina vlasnica. Kaže, imaju njih dvije vezu, kujica se već prvih dana vraćala čim bi gazdaricu izgubila iz vida.
- Trudit ću se dok god živi da nikad više ne poželi pobjeći. Dobit će sve što bude htjela, i više od toga. Za nas je posebna jer dolazi iz Bosne, gdje se psima svašta događa a mi smo bespomoćni. Sada možemo sami sebi reći - barem jednom od tih pasa pružili smo život kakav zaslužuje - ističe M. Isaksson te dodaje kako bi Cura možda i u Engleskoj bila sretna, da je do tamo stigla. No, kaže, to ionako više nije važno. Sada je njihova i učinit će sve da bude sretna svakog dana svog života.
https://www.vecernji.hr/moj-kvart/na-putu-u-novi-dom-cura-se-izgubila-u-zagrebu-915052