Još sredinom travnja ona je kao velika navijačica River Platea, kao iz puške ispalila da će ponos Buenos Airesa ove sezone odnijeti trofej Cope Libertadores. Pukao sam od smijeha. River je tada izgledao loše, kao limitirana momčad koja tu i tamo može iznenaditi sjajnom partijom, ali izbaciti nekoliko super jakih momčadi u nizu i osvojiti trofej... Teško!!! "River je tempirao formu za Libertadores", bile su njene riječi koje su mi izgledale kao prožvakana frazetina navijača amatera. Uza sve to, ona je još i žena. Ljuta na moju reakciju ponudila mi je okladu - večera u luksuznom restoranu! Četiri mjeseca poslije ispostavilo se kako su moje šovinističke predrasude bile potpuno pogrešne i blago rečeno bezobrazne. River je odnio Libertadores, a ja izgubio okladu.
No dobro, par riječi o njoj. Zove se Manuela, rodom je iz malog ekvadorskog gradića Salinasa, ima 21 godinu i studentica je druge godine novinarstva. Kao uspješna učenica u rodnoj zemlji i očito veliki potencijal, argentinska vlada ponudila joj je punu stipendiju za studij u Buenos Airesu. Naravno, prihvatila je. Ide joj jako dobro, iako kao i mnoge mlade djevojke iz siromašnijih zemalja Južne Amerike bez dodatne zarade ne uspijeva izvući kraj s krajem. Tako Manuela, uza sve fakultetske obveze svakog dana po 9 sati uspješno vodi smjenu u salonu jednog restorana u San Telmu.
Kako su Riverovi protivnici padali iz kola u kolo, tako se na njenom licu sve jače ocrtavao osmijeh, a na mom lagana nervoza. Naravno, u pitanju nije bio gubitak jedne večere, jer uostalom, tko na večeru ne bi volio izvesti jednu lijepu Ekvadorku kao što je ona. U pitanju je bio gubitak ega. Već sam se nekoliko puta iznenadio činjenicom kako su žene u Južnoj Americi, za razliku naših europskih, za nogometom lude u jednakoj mjeri kao i muškarci. Sve znaju, sve prate i jako su informirane. Kad nas je prijatelj prijateljevog prijatelja upoznao na jednom druženju njeno prvo pitanje bilo je - 'Odakle si?', a drugo - 'Modrić i Rakitić su Hrvati, zar ne?' Tada mi to nije zazvučalo kao opomena, ali na kraju sam, ustanovilo se, itekako dobio po prstima.
Samo dva dana poslije velikog Riverovog slavlja pao je dogovor. Već u subotu idemo na večeru. Ona bira vrijeme, mjesto i meni, ja plaćam. Situacija se okrenula u potpunosti. Sada je ona pucala od smijeha. Da, zaboravio sam napomenuti kako je Manuela zapravo vegetarijanka. Vegetarijanka u zemlji najbolje mesine na svijetu! Izabrala je vege restoran u centru Abasta, a za meni - quesadille s povrćem kao predjelo, za glavno jelo povrtni wok sa sojom i desert puding od mrkve s preljevom od marakuje. Izabrala je i vanjski stol vjerojatno iz razloga da mogu bolje trenirati svoja osjetila. Iz susjednog nam je restorana stizao miris vrhunskog asada, pogled mi je padao točno na onaj blještavi znak 'parrilla', a cvrčanje ulja koje je pržilo slasnu kravicu grčilo mi je želudac dok sam zamišljao kako ću se ubrzo morati pretvarati da uživam u yamani riži.
"Što ćemo piti? Znaš, ovdje imaju vrhunska argentinska crna vina", rekla mi je treptećim okicama koje su govorile - mooooolim te.
"Naravno! Zašto ne?", zvučalo mi je napokon kao dobra ideja. Stiže konobar.
"Dobra večer, što želite popiti?"
"Preporučite nam neko fino crno vino koje imate", pristojno je upitala mala Ekvadorka.
"Nažalost, vinski podrum je danas zatvoren. Znate, sutra su izbori u Argentini i kao i uvijek dan prije izbora zabranjeno je točiti alkohol u restorana i uopće ga prodavati."
"Ma daj me nemoj je... Zašto?", uključio sam se.
"Zakon kaže da ljudi moraju biti trijezni 24 sata prije otvaranja birališta kako bi čistog uma mogli obaviti svoju dužnost", objašnjavao je.
"A što ako netko ne želi izaći na izbore?"
"Kako to mislite?"
"Pa zar glasanje nije vlastiti izbor pojedinca? Ako ne želim glasati na izborima, onda i neću."
"Ne, u Argentini je donesen zakon da svaka osoba mora izaći na izbore osim ako baš nema jako, jako dobar razlog. U najgorem slučaju dužna je prekrižiti glasački listić, ali se na biralištu mora pojaviti. U protivnom će biti novčano kažnjena."
"A što je s demokracijom s kojom se toliko dičite?"
Samo se nasmijao.
"No dobro...", nastavio sam, "...ja sam iz Hrvatske, a ljepotica je iz Ekvadora, i naravno, oboje nemamo pravo glasa na sutrašnjim izborima, niti se moramo pojaviti na ikakvim biralištima. Zašto mi kao stranci ne smijemo popiti butelju vina?"
"Nažalost, ne smijete."
"Zašto?"
"Zakon kaže da ni stranci na današnji dan u Argentini ne smiju piti alkohol jer bi na neki način mogli utjecati na sutrašnje glasače. Osvrnite se malo oko sebe pa ćete vidjeti da su, iako je subota i dan za izlaske, danas svi disco klubovi u gradu zatvoreni. Kasni izlasci i noćni provod su danas zabranjeni upravo zbog sutrašnjih izbora."
Neke logike u cijeloj priči možda i ima, ali moram priznati da sam s nezadovoljstvom na kraju, uz cijeli meni koji mi nije odgovarao popio i dvije limunade. No, da ne ispadne sve tako crno moram priznati da je večera u društvu male Manuele na kraju bila i više nego ugodna. U prilog tome ime činjenica da smo iste večeri na rastanku dogovorili novu okladu.
>>'Ako je smrt moje djevojčice razlog za sve ovo što sam danas, onda je on u potpunosti opravdan'
>>Apsolutno sve mini-markete drže Kinezi, trgovački lanci pojeli obiteljske trgovine
>>'Poznati Plitvički hamburger za ovaj sendvič od tune izgledao je kao specijalitet kuće'
>>U 20 godina stekao je stan, automobil, ušteđevinu... A onda se sve okrenulo naopačke
Od jutra nitko nije napisao niti jedan komentar...a da su u pitanju naši izbori bilo angažirano na stotine trolova i botova. Iz Argentinskog slučaja bi i mi mogli izvuči pouku i zabraniti pijančevanje prije i na dan izbora te uvesti obavezan izlazak na izbore. Aliiii....