Evo, tu vam je... Da, naravno da znam gdje je... Tu iza kantuna... Tri anketirana, nasumce odabrana creska starosjedioca položili su ispit iz povijesti svoga grada. Svi su rukom pokazali u smjeru negdašnje Gradske lože i ondje pripadajući stup srama koji je odavno izgubio svoju funkciju, ali je, ispostavilo se, ostao zapisan u kolektivnoj memoriji svojih žitelja. No, čemu je i kome služio, na tom su ispitu popadali.
– Čekajte... 50-ih je tu bila ribarnica, a prije toga, ne bih znala – veli prolaznica. Zaustavlja se vremešni gospodin. – Tu su se skupljali ljudi... – zapelo je odmah.
Dotrajao i neprimjetan
Premda naizgled djeluje poput običnog, malo dotrajalog potpornja utopljenog u okolinu, pa je jedva i primjetan, stup srama jedan je od najvažnijih svjedoka burne povijesti grada Cresa. No, mještani na njega ne obraćaju pažnju, a gosti grada za njega ne znaju jer nije obilježen, pa kraj njega samo prolaze. Ali zato sve o njemu, i o Gradskoj loži u čijem se sklopu nalazi, zna ovdašnja muzejska savjetnica Jasminka Ćus-Rukonić. Loža je sagrađena za vrijeme vladavine Venecije u 16. stoljeću, a osim što su se u prošlosti ovdje čitali proglasi, sklapali ugovori i odvijala se trgovina, bila je i mjesto sudovanja, donji dom u kojem se sastajao plebs kad je trebalo donijeti pravorijek za manje prijestupe, nešto nalik današnjem prekršajnom sudu.
– Nakon izricanja presude, stup srama služio je za javno sramoćenje: prijestupnika bi zavezali za stup i onda bi svjetina dva-tri sata po njemu pljuvala, gađala ga krumpirima, nekad i kamenjem. Kažnjavani su bili kojekakvi lopovi, netko bi nekomu ukrao ovcu, kozu... To je bilo sveopće veselje, rugali su mu se i gađali ga. Nešto kao današnja lista srama poreznih dužnika – poentira Jasminka Ćus-Rukonić pa tumači kako je taj običaj nestao koncem 18. stoljeća, kada Habsburška Monarhija dokida srednjovjekovne običaje.
Trofej uz pucanj iz topa
Čemu danas služi? Premda nema sanitarnih uvjeta, ondje se prodaju suveniri, cvijeće i lokalni proizvodi iz vrta i mora, nešto kao mini tržnica kako bi mještani barem dijelom zadržali kolorit starog Cresa. – Bilo bi i danas kandidata za stup srama – kaže mještanin koji ondje sa suprugom prodaje povrće. Očekivali smo da će na njega pribiti političare, to je danas popularno. No, mještanin je iznenadio:
– Treba na stup srama onoga tko nam je divlje svinje doveo na otok, koje su sve razbacale pa hodaju naokolo, plaše i djecu i turiste. E, toga bi trebalo na stup srama...
>>Ljepota Cresa netaknuta, nažalost, čak i od turizma
>>Podvodni svijet - morski pas, murina, kirnja, hobotnica plivaju u 21 akvariju na 200 kvadrata
>>Vitezovi Fjere - Povijesni spektakl koji je zaintrigirao i National Geographic