San svakog oboljelog od dijabetesa je živjeti s tom bolešću a ne pikati se stalno radi kontrole šećera. Zato je svako novo istraživanje koje budi nadu da bi se to moglo dogoditi velika kušnja oboljelima. Među pacijente je opet ‘bačena buba’ o pumpici koja kontrolira šećer bez uboda i boli, a dovoljan je samo udah da izmjeri razinu šećera u krvi(?!). Koliko ima ili nema istine u tome pitali smo dijabetologa i endokrinologa mr. sc. dr. Antu Ljubičića, koji je do prije dva mjeseca, kada je umirovljen radio u Poliklinici Sunce.
– Pikanje iglom (lancetom) u prste radi kontrole šećera u krvi uz injekcije inzulina i ograničenja u prehrani bolesnicima su neugodni. Zbog toga su razumljiva neprestana nastojanja i pacijenata i liječnika u traženju nekih novih načina kontrole koji bi isključili ubode i bol. Nakon početnog oduševljenja napravama koje su nalik na sat pa za to i nazvane GlucoWatch a koje mjere šećer u krvi bez uboda iglom, ubrzo se pokazalo da i nisu baš pouzdane, pa se sada u praksi, barem kod nas, rijetko i spominju. U posljednje vrijeme pristižu izvješća o uređajima na osnovi nanotehnologije koji detektiraju glukozu u svim tjelesnim tekućinama - suzama, pljuvački, urinu, naravno i krvi, što bi moglo zamijeniti klasične glukometre koji ne mogu bez pikanja i kapljice krvi. Prema prvim informacijama i cijena bi im mogla biti prihvatljiva, samo treba sačekati provođenje potpune kliničke provjere – tvrdi mr. sc. dr. Ante Ljubičić i dodaje: – Treba spomenuti i uređaje za kontinuirano monitoriranje glukoze u krvi, koji se obično koriste uz primjenu inzulinskih pumpa. Jedan od bitnih nedostataka im je visoka cijena. Nakon svega moglo bi se reći da je, barem za sada, redovita samokontrola glukoze uz korištenje standardnih glukometara, jedina realna opcija.
Dijabetes danas nažalost poprima razmjere pandemije, čemu su zasigurno kumovali isprva rast standarda, sada njegov pad te napredak tehnologije. Previše stresa i nedovoljno kretanja rezultirali su vojskom potencijalnih kandidata za razvoj šećerne bolesti. U svijetu je više od 360 milijuna, a u Hrvatskoj, procjenjuje se, oko 360.000 do čak 400.000 oboljelih od dijabetesa, od kojih najmanje trećina ni ne zna da boluje. K tome, broj novooboljelih stalno raste. Danak je to suvremenom načinu života prepunom stresa i prehrani lišenoj kvalitetnih sastojaka, a “obogaćenoj” aditivima i umjetnim konzervansima koja deblja. Zanimljivo je da naši stariji gotovo i nisu poznavali šećernu bolest jer su odrastali u vrijeme oskudice, a hrana koju su jeli obilovala je zdravljem i vlaknima prijeko potrebnima za zdravo funkcioniranje organizma. Bolest je uzela maha - svake je godine 20.000 novooboljelih u Hrvatskoj! – a danas su njezine žrtve sve češće i djeca. Velik je problem to što se nerijetko ona otkriva u uznapredovaloj fazi, kad je već oštetila organe. Zato je i poznata kao tihi ubojica. Stoga ako pojačano žeđate, češće mokrite, stalno ste gladni, bezvoljni i umorni ne čekajte – hitno provjerite šećer!
Šećerna bolest jedna je od najpodmuklijih bolesti. Čovjek ju može imati i do deset godina a da to ne zna! A kad je otkrije, ona je u međuvremenu dobrano oštetila organizam. Zato dijabetolozi stalno upozoravaju na prijeko potrebnu činjenicu – ne zanemarujte redovite kontrole krvi. Isto tako, ako vas liječnik opće prakse nakon samo jednog nalaza s povišenom vrijednosti šećera u krvi – granica je 6 – etiketira kao dijabetičara, ne paničarite. Dijagnoza se postavlja nakon nekoliko ponavljanih pretraga, kojima je dokazana prisutnost povišenih vrijednosti šećera u krvi.
U našem društvu ljudi su pod pojačanim egzistencijalnim stresom – hoće li ostati bez posla, plaće... – i jedu nekvalitetnu hranu, što otvara prostor za razvoj mnogih bolesti, pa i dijabetesa. Zbog loših životnih i prehrambenih navika – preskakanje obroka, jedenje s nogu nezdrave hrane... – sve je više oboljelih od dijabetesa tipa 2, koji se može izliječiti discipliniranim životom. Kod dijabetesa tipa 1 životno je važno liječenje inzulinom.
Muče li vas simptomi koji upućuju na dijabetes, morate točno utvrditi o kojem je tipu dijabetesa riječ. Ovisno o dobi i znakovima bolesti, učestalosti simptoma, dijabetolog će lako utvrditi u kojoj ste skupini i savjetovati vam što dalje. S obzirom na tempo života danas, liječnici dijabetes tipa 2 najčešće otkriju u četrdesetogodišnjaka. Oko 10.000 njih, dakle pola od svake godine novooboljelih, može promjenom načina života skinuti šećer u krvi na normalnu razinu. Neće im trebati tablete, a kamoli inzulin. Dijabetes tipa 1 zahtijeva drukčiji pristup. Postoji još i sekundarni te dijabetes u trudnoći.
Zbog zanemarivanja liječničkih savjeta podmukla bolest napada srce, krvne žile, bubrege, oči, stopala. Najveća je zamka ove bolesti što ona ne boli, ali ubija! Ako oboljeli od šećerne bolesti ignorira bolest jer ga ne boli, pretrpjet će teške trenutke, a može ugroziti i vlastiti život. Nerijetko su pacijenti slabo educirani, ali čak i kad čuju opetovane preporuke liječnika, drže da se mogu komotno ponašati. Tek kad im šećer naglo skoči (hiperglikemija) ili padne (hipoglikemija), postaju svjesni rizika kojima se izlažu. Moraju naučiti u kojim im situacijama prijeti povišenje ili pad šećera u krvi. Šećer će im gotovo redovito pasti ako uzmu previše inzulina – dakako, ako je riječ o dijabetičarima tipa 1, tj. onima koji žive s inzulinom, ili ako premalo jedu, što vrijedi za sve tipove dijabetesa. K tome, ako pretjeraju s fizičkom aktivnošću, popiju malo više alkohola i imaju problematične bubrege, šećer će također pasti. U suprotnom razina šećera raste ako previše jedu, osobito ugljikohidrate, premalo se kreću, ako trenutačno pate od bilo kakve upale, infekcije i imaju povišenu temperaturu te, dakako, ako nisu uzeli tablete ili inzulin. Liječnici upozoravaju da se strogo moraju pridržavati propisanih pravila i da ne smiju zanemarivati simptome jer mogu pasti u komu i umrijeti. Budući da su žrtve šećerne bolesti najčešće osobe koje imaju višak kilograma i izložene su stresu, moraju promijeniti stil života – manje jesti i rješavati se stresa fizičkom aktivnošću. Dijabetolozi preporučuju da se oboljeli bave barem dvama tipovima fizičke aktivnosti, koja će im pomoći da skinu kilograme i šećer a da pritom ne moraju uzimati tablete. Oko 10.000 novooboljelih svake godine u Hrvatskoj može svoj šećer skinuti promjenom načina života, što uključuje i hodanje, šetnje, trčanje, plivanje, planinarenje, gimnasticiranje. Tako neće morati uzimati tablete, pogotovo ne inzulin.
Pozzz..dobila sam diabetes u trudnoci.. 36 mi je god... Vadila sam sve nalaze... Da bi mi moja dijabetologinja rekla. Da sam tio 1 i pol... Na cemu sam sad.. Mozeli mi tko objasniti sta znaci tip jedan i pol..