Dječaci skloniji fizičkom nasilju, djevojčice sramoćenju u društvu

Iako će se mnogi zgražati nad izjavama kako "djeca mogu biti okrutna", nepobitne su činjenice da je verbalno i fizičko nasilje itekako učestala pojava među djecom. Točnije, gotovo da i nema djeteta koje se bar jednom nije susrelo s nekim oblikom nasilja. Uglavnom je riječ o vrijeđanjima, ali ima i ozbiljnog mobbinga poput uzimanja novca i užine mlađima i/ili slabijima.

- Dječaci najčešće sukobima rješavaju probleme s kolegama jer im je to lakše, premda može doći do vrlo ozbiljnih fizičkih ozljeda, no mislim da je sukobljavanje djevojčica mnogo gori način "rješavanja" problema. Djevojčice jedna drugu muče sramoćenjem u društvu i izmišljanjem neistina. – priča Margareta, učenica 7. razreda, koja je i sama jednom bila žrtvom nasilja kada ju je udario dečko iz razreda.

Dobri izbori

Svjedoci toga su ponajviše njihovi učitelji i profesori koji ujedno, nakon roditelja, pri takvim ekscesima mogu imati i najveći utjecaj. S obzirom da osim školskom gradivu djecu uče i socijalnim i emocionalnim vještima, od velike je važnosti kako će u datoj situaciji reagirati.

- Cilj nam ne bi trebao biti traženje odnosa bez problema, nego učenje kako sukobe rješavati na odgovarajući način, objašnjava Alma Rovis Brandić, diplomirani socijalni pedagog, te dodaje kako se "uvijek mora imati u vidu kako je svako ponašanje pozitivno motivirano, kako je svako ponašanje učenika najbolje čega se on u tom trenutku mogao dosjetiti. Zadatak je pedagoga poučiti ga kako činiti dobre izbore."

Bez pobjednika

Upravo iz tog razloga svaki sukob za koji se u školi sazna nastoji se i riješiti s njegovim sudionicima. Ovisno o stručnoj procjeni težine sukoba, rješava ga učitelj, razrednik ili stručno-razvojna služba, o čemu se, naravno, obavještavaju i roditelji.

- Cilj nam je da djeca uvide u čemu je bio problem te poučiti ih drugim, prihvatljivim načinima rješavanja problema. Uvijek nastojim sukobljene strane dovesti do situacije u kojoj nema pobjednika i gubitnika – kaže Rovis Brandić.

Svaka škola, naravno, ima preventivni program usmjeren prema prevenciji neprihvatljivih oblika ponašanja, no Rovis Brandić zaključuje kako je najvažnija kvalitetna suradnja između učitelja i roditelja