Ne tako davno završilo je emitiranje HBO-ove serije “Westworld”. Riječ je o remakeu poznatog istoimenog filma iz 70-ih godina 20. stoljeća u kojem se tvorac originalnog scenarija, na kojem se temelji i ova serija, bavi odnosom umjetne i prirodne inteligencije. Ali i potencijalnom emocionalnom pa i seksualnom interakcijom ljudi i robota.
Iako ni film pa ni znatno novija serija nisu otišli tako daleko da eksplicitno pokažu neku vruću scenu atraktivne robotice koju je u seriji tumačila zgodna Thandie Newton, jasna je aluzija bila da se upravo to i dogodilo.
Lilly bi se udala za robota
U današnje je vrijeme ta suzdržanost kreatora serije pomalo čudna, jer u medijima su sve češće priče o seksu budućnosti, u kojem će uz ljude glavne uloge imati i roboti. Tako je, primjerice, Daily Mail potkraj prošle godine objavio priču o Francuskinji Lilly koja je svojeg ljubavnika – isprintala. InMoovatora, robota u kojeg je, kako tvrdi, zaljubljena izradila je na 3D printeru, za njega se zaručila, a za njega se namjerava i udati, kada se u njezinoj domovini za to steknu uvjeti. Ona kaže kako je jedino zanima odnos s robotima, te objašnjava kako je to jako rano shvatila. Već s 19 godina fizički kontakt s ljudima bio joj je odbojan. No, Lilly je ipak odbila reći je li sa svojim ljubavnikom imala i snošaj.
Ova priča tek je vrh sante, a neki utjecajni futuristi tvrde kako takve situacije imaju dobre šanse da postanu stvarnost, i to vrlo brzo. Jedan od onih koji vjeruju u seks između ljudi i strojeva je i Amerikanac Ross Dawson koji je svoja razmišljanja o budućnosti seksa uobličio u publikaciju. Na internetskoj stranici Future of Sex mogu se pronaći njegova vrlo koncizna razmišljanja o tome kako će izgledati ne samo potencijalni emotivni odnos između robota i čovjeka nego i kako će to promijeniti emocionalne odnose među ljudima.
Upravo je to i bitno zanimljivije, ne i toliko bizarno. Objavljena se publikacija bavi sa pet područja: seksom na daljinu, virtualnim seksom, robotima, sveosjetilnim zabavama i poboljšanjem stvarnosti.
– Načini na koje se povezujemo s najdražima, načini na koje tehnologija ulazi u našu intimu pa i našu osobnost sve brže idu u područja nepoznatog – naglašava Dawson u svojem izvještaju. U devet predikcija povezanih uza spomenutih pet područja američki je futurist vrlo konkretan. Tvrdi da će zvijezde pornofilmova, ali i ostali glumci, prodavati svoje robotizirane replike s kojima će obožavatelji moći voditi ljubav, i to već 2033. godine. Jedan od deset današnjih tinejdžera okušat će se u seksu s humanoidnim robotom do 2045., a do 2028. godine više od četvrtine mladih imat će seksualno iskustvo na udaljenost.
Iskustva seksualnog odnosa poboljšavat će se od 2025. godine 3D printanim dijelovima tijela koji će reagirati na dodir. Prvi “rendesi” u virtualnim svjetovima dogodit će se do 2022. godine, a od 2024. ljudi će moći biti bilo tko, te s bilo kime proživjeti sve moguće seksualne fantazije u fotorealističnim virtualnim svjetovima, a sučelja koja će povezivati ljudske mozgove i dopuštati partnerima da se stimuliraju do orgazma očekuju se 2027. godine.
Znanstveno-fantastične seksualne fantazije oživjet će s mogućnošću da ljudi poboljšaju svoj biološki sustav i integriraju se sa strojevima kako bi postali nadmoćna seksualna bića. Već od 2020. godine redovito ćemo kombinirati virtualnu stvarnost i seksualne igračke s povratnom informacijom, što će činiti novu vrstu zabave za odrasle.
Iz svega je očito da Dawson misli na tehnološki znatno naprednije stvari od seksifona ili vibratora iz nekog sex-shopa i treba mu priznati da pogađa trenutak, jer uranjanje u virtualne svjetove nije više nepoznato. Već je igrica Second Life ponudila nešto slično iako je ona u odnosu na modernu tehnologiju doista rudimentarna.
Budućnost nas odvodi nekoliko koraka dalje, smatra Dawson, izmješta iz uloge pasivnog promatrača prema interaktivnosti, jer će taj seksualni Second Life biti teško razlučiti od stvarnosti, pogotovo ako se u to uključe i mogućnosti koje će u budućnosti donijeti biohakiranje koje će nas možda pretvarati i u seksualne kiborge.
Roboti su dobri za 2 stvari - besplatnu i bezgriješnu robovsku radnu snagu, i kao vrlo, vrlo napredne ''seks igračke''. Dati im pravu inteligenciju ako je to moguće (umjesto simuliranu) je ludost iz toga što bi se stvorila nova vrsta koja bi tražila resurse za sebe, a i trebalo bi se mučiti s njima kao i sa ljudskim partnerima. Pravimo robote da rade, ne da misle.