Lota, LeBron i Silvio te njihova dva tromjesečna prijatelja, nakon teksta u Večernjem listu o psima koji čekaju svoje obitelji u azilu Dumovec, pronašli su novi dom. Lota, jednogodišnja križanka haskija, dočekala je konačno svoje dvorište. Dvogodišnjem LeBronu, koji je ime dobio po košarkašu, počinje utakmica života, a stari će Silvio svoje posljednje godine provesti uz svoje ljude. Tromjesečne bebe će, pak, svoj život početi upravo uz igre u novim obiteljima. Podsjetimo, u azilu Dumovec nalazi se trenutačno oko 180 pasa, a iako se obično u kolovozu povećava broj njihovih udomljenja, tijekom ljeta više životinja bude i napušteno.
– Ljudi ih ostave jer ih ne žele voditi sa sobom na godišnji odmor, a nerijetko psi i sami odlutaju, a nitko se ne potrudi da ih se pronađe – objasnila je Gordana Popović iz Dumovca, u koji se po kućnog ljubimca može doći svakodnevno od 10 do 12 sati te od 15.30 do 17.30 sati. Također, po jedan pas iz Dumovca predstavlja se potencijalnim udomiteljima svakog petka u Zagrebačkom životinjskom kutku u Vlaškoj 105.
>>U skloništima dočekali starost, ali još vjeruju u ljude i žude za pažnjom
Sretno svim pesonjama koji su pronašli svoje domove, najbolje želje svima koji još čekaju u azilima diljem Hrvatske, ali imam jedan prijedlog vezano uz problem napuštanja pasa posebno u vrijeme godišnjih odmora. Naime, u Hrvatskoj je još jako niska kultura vezano uz mogućnost da vlasnik sa svojim psom ima dozvoljen pristup na mnoga mjesta, npr. u prometna sredstva, razne institucije, hotele, restorane, ljekarne, trgovine i sl. Sve to jako otežava život i mnogi su ljudi u teškoj situaciji baš zbog toga. Nemaju svi materijalne mogućnosti da plate smještaj svojim ljubimcima kad trebaju nekamo otputovati a besplatnog smještaja nema. Zato ili se žrtvovati i ne putovati ili ... No za svaku je osudu običaj da se psi, mladi i stari, lijepi i ružni, zdravi i bolesni jednostavno izbace na ulicu i bez grižnje savjesti da su tim svojim postupkom možda prouzročili teške patnje, stradavanje ili čak smrt tih nedužnih bića, ljudi-neljudi nastave mirno dalje živjeti. Takve ljude treba najoštrije sankcionirati. U svakom slučaju treba maksimalizirati napore da se pokuša organizirati bilo mreža volontera koja bi pomagala ljudima u potrebi privremenog smještaja životinja kao i uređenje i izgradnja što većeg broja azila, ali onih koji ne ubijaju životinje nakon 60 dana, nego da se ta praksa ubijanja potpuno zabrani. A udomljavanje treba i dalje svim sredstvima poticati jer to je najbolji način da se tim našim dragim ljubimcima trajno pomogne a istovremeno oplemeni ljude kako za pozitivni odnos prema životinjama tako i prema ljudima.