Krijesnica - udruga za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima, predstavila je jedinstveni projekt "Malo svjetlo nade" u kojem sami mladi liječeni od maligne bolesti – Mladi Krijesnice - doprinose izgradnji snažnije sredine za podršku djetetu liječenom od maligne bolesti. Projektom su se povećale kompetencije sve djece u školi za suočavanje s teškim okolnostima i događajima te pridonijelo stvaranju uvjeta za optimalan nastavak razvoja djeteta ili mlade osobe tijekom liječenja, kao i za pružanje podrške pri vraćanju u školu.
Kroz projekt Malo svjetlo nade, Mladi Krijesnice obišli su 15 obrazovnih ustanova i uputili 442 učenika i 56 stručnih suradnika, kako biti podrška oboljelom kolegi/prijatelju za vrijeme liječenja te djetetu liječenom od maligne bolesti pri povratku u školu. Gostovanjem u razredu doprinijeli su i smanjenju neznanja o malignim bolestima i suzbijanju predrasuda kao što su da je maligna bolest zarazna i/ili da su roditelji i/ili djeca nešto pogrešno uradili što je izazvalo malignu bolest.
Mladi Krijesnice okupljaju se u Krijesnici kako bi djeci i mladima suočenima s malignom bolesti olakšali razdoblje liječenja i razdoblje nakon njega kroz kontinuirano educiranje okoline, ali i šire javnosti o malignim bolestima, povezujući se nacionalno, regionalno i međunarodno. Njihov je moto: Olakšati, osvijestiti i povezati!
Za nošenje sa stresom koji uzrokuje bolest te za brzinu oporavka i povratka bitno je da oboljela djeca sačuvaju osjećaj pripadanja svojoj društvenoj sredini (a većinu su vremena ne samo hospitalizirana nego i u izolaciji) i da im dani imaju, koliko god je više moguće uobičajenih sadržaja i aktivnosti, stoji u brošuri udruge Mladi Krijesnice. Pročitajte njihove savjete i naučite kako možete olakšati ovo teško životno razdoblje mališanima oboljelima od malignih bolesti i onima koji su ih pobijedili.
Kako odrasli u školi mogu pomoći oboljelom učeniku:
- Povremeno spominjite oboljelog učenika, prisjećajte se nekih događaja s njim i izrazite očekivanje i veselje oko njegova povratka.
- Povremeno informirajte učenike o tijeku liječenja i oporavka oboljelog učenika (o tjelesnim promjenama kao što su gubitak kose, neurološke tegobe, nošenje maske, vezanost uz krevet, oslabljen organizam i sl.) i razgovarajte s njima o tome što sve možete napraviti kako biste ga podržali.
- Oboljelom djetetu treba osjećaj da pripada, da je nekomu važan i vrijedan i da ima poštovanje drugih kao osoba i za svoju borbu s bolesti. Ne treba mu sažaljenje, a ponajmanje izolacija i ignoriranje.
- Potičite aktivnosti koje čuvaju kontakt između učenika i oboljelog (slanje pisama i crteža, telefonski i razgovori putem Skypea, zatvorena grupa podrške na Facebooku u kojoj svaki dan jedan učenik ima zadatak opisati što se taj dan događalo u školi: nove fore, moda, fotoalbum, videoklipovi, lmovi, knjige i pjesme koje su se drugima dopale i sl.).
Kako odrasli u školi mogu pomoći pri povratku oboljelog djeteta u školu?
- Razgovarajte s učenicima o povratku liječenog učenika u školu iskreno i otvoreno. Recite im kakve sve osjećaje i misli, tjeskobe i strahove taj učenik ima pri povratku (to povećava razumijevanje situacije koja ih očekuje, suosjećanje i spremnost da ga prihvate na zdrav način). Opišite im moguća tjelesna ograničenja i dogovorite kako ćete mu pomagati i podržavati ga.
- Potaknite učenike na neku veselu gestu dobrodošlice.
- Dobro je da život liječenog djeteta teče koliko je god to moguće uobičajeno. Postupno ih vratite svakodnevnoj rutini i aktivnostima.
- Omogućite učeniku koji se vratio da podijeli neka iskustva i znanja s drugima (o prirodi bolesti, o citostaticima ili zračenju u sklopu nastave biologije; o odnosima s liječnicima i medicinskim osobljem i vještinama koje su stekli životom u bolnici kao što su zagovaranje sebe i svojih potreba, smisao poslušnosti i slobode izbora u sklopu obrade dječjih prava; dovitljivost u tjelesnim ograničenjima na tjelesnom odgoju) ili da pročitaju dio svojega bolničkog dnevnika (na SRZ-u) – naravno, ako učenik to želi.
- Dogovarajte s učenikom koji se vratio (i njegovim roditeljima) kakvu vrstu podrške od nastavnika, a kakvu od učenika treba i u kojim situacijama. Pomoć i pažnju u stvarima koje može obavljati sam učenik može doživjeti kao poniženje, a ne podršku. S druge strane, odsustvo podrške tamo gdje mu je potrebna može doživjeti kao odbacivanje.
- Važno je da razredno vijeće bude upućeno u mogućnosti i ograničenja učenika koji se vraća u školu i da se postigne dogovor na toj razini oko postupaka prema njemu tijekom boravka u školi i očekivanih rezultata u svladavanju nastavnoga gradiva i zadataka na nastavi.
>> Vožnja Eko taksijem jeftinija za djecu i roditelje Udruge Krijesnica