Projekt M. Radmana

Eliksir mladosti i života proučava se u sićušnim životinjama

Eliksir mladosti i života proučava se u sićušnim životinjama
VL
Autor
Diana Glavina
22.04.2010.
u 09:00
Zahvaljujući tim iznimno otpornim i robusnim organizama doznali smo da oni štite određene proteine koji su pak zaduženi da stalno popravljaju oštećenja i ispravljaju pogreške u genima.
Pogledaj originalni članak

Životinjica se zove tardigradi, veličine je samo pola milimetra, živi normalno na Zemlji, a tim švedskih i njemačkih znanstvenika poslao je životinjicu u svemir. Dva tjedna boravila je 280 kilometara od Zemlje na temperaturi od -270 Celzijevih stupnjeva. Vraćena je potpuno osušena i ozračena ultraljubičastim zrakama koje su tisuću puta jače nego na Zemlji. Ali životinjica tardigardi nije uginula, već se u vodi za samo nekoliko minuta rehidrirala, i dalje je rasla i reproducirala se, ukratko nastavila normalan život.

Tako je ušla u projekt "Biologija robusnosti" koji je osmislio i u splitskom Mediteranskom institutu za istraživanje života vodi prof dr. Miroslav Radman. O projektu koji se popularno naziva izvorom zaustavljanja starenja pa i eliksirom života za ljude, prof. Radman je govorio u sklopu Festivala znanosti u Splitu.

Jučer nam je rekao da ove jeseni u MedILS stiže veliki znanstvenik Japanac Horikava koji će godinu dana proučavati molekularnu osnovu robusnosti životinjice tardigradi.

Robusnost podrazumijeva izuzetnu otpornost, izdržljivost koja nije usporediva s onom kod ljudi i zato biolozi nastoje otkriti koje su molekularne tajne tako sićušnih bića, što imaju, što sintetiziraju, a od čega ćemo jednoga dana možda i mi imati koristi, objašnjava prof. Radman koji je sa svojim timom već za objavu pripremio i u jedan stručni časopis poslao rad o istraživanju robusnosti jednoga drugog živog bića, životinjice pod imenom rotiferi. Uskoro kreće i istraživanje meduze, koja ima samo pola centimetra, a praktički ne stari i ne umire.

Zahvaljujući tim iznimno otpornim i robusnim organizama doznali smo da oni štite određene proteine koji su pak zaduženi i kojima je glavni zadatak da stalno popravljaju oštećenja i ispravljaju pogreške u genima i u nekim drugim proteinima, tumači prof. Radman. Podsjetimo, hrvatski je znanstvenik sa suradnicima prije tri i pol godine otkrio mehanizam popravljanja genoma bakterije deinococcus radiodurans. Bakterija je bila izložena ekstremnim uvjetima dehidracije i radijacije, što joj je urušilo DNK. Ali - evolucijom je postigla mogućnost da sama ponovno složi vlastiti pokidani DNK i ponovno se iz kliničke smrti vraća u život.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.