Posve jasnu viziju što i kako žele u svom novom domu imali su Pribetićevi, mlada obitelj iz Bujića, nedaleko od Poreča, prije nego što su počeli graditi kuću tik do roditeljske obiteljske kuće. Želja im je bila sagraditi dom u kojem ih neće gušiti masivni namještaj i koja bi se, poput mnogih klasično građenih kuća, dijelila po etažama. To bi im, kažu sprječavalo komunikaciju s djecom, a koja im je vrlo važna. Upravo su se zato potrudili postići kompromis između želja, arhitektonskog rješenja i statike koja je neizbježan dio planiranja, a na koji se u željama često zaboravlja.
Tri godine gradnje
Nakon tri godine života sa svekrvom i osam godina podstanarstva Pribetići su svoj dom iz snova gradili pune tri godine te na 240 kvadrata sagrađenih na prizemlju u koje su smjestili garažu, praonicu i ostave te radionicu glave kuće dobili sjajno raspoređen prostor u kojem, priznaju nam, svaki u prostoru diskrecije, a ipak zajedno odista uživaju roditelji Gianfranco i Marinela Pribetić te njihovo troje djece Tea (21), Izabella (18) i najmlađi Gianni (12).
– Uspjeli smo svu dnevnu operativu kuće odvojiti od dijela u kojem se opuštamo i družimo.
Tako smo pranje i sušenje rublja organizirali u prizemlju, u praonici, a kako imamo i natkriveni trijem uz vrt, ondje se peče riba ili kuha tijekom ljeta. To je vrlo praktično, ne zato što mi je kuhinja uredna kao apoteka, šali se Marinela, nego zato što nema nikakvih "visećih" ukrasa po kući.
U prizemlju su mudro skriveni i svi ugradbeni ormari za odlaganje sezonske garderobe, opreme i obuće, tako da ormari u ostalim dijelovima kuće ne oduzimaju prostor. S obzirom na veliku okućnicu, kojom se Marinela posebno ponosi, i specifičnu crvenu zemlju, izbor bijele keramike za popločenje većine doma bio je odličan izbor.
Gosti vole terasu
Jednostavno se održava, a svijetli podovi prostoru daju širinu i svjetlost, a protežu se i na blagovaonicu. Tek u dnevnom boravku zamijenili su ih kvalitetnim drvenim oblogama tople boje trešnjina drveta. Ugodna istarska klima Pribetićima ostavlja mogućnost da veliki dio godine borave na terasi, ugodno zaklonjenoj od sunca pomoćnom tendom i ograđenoj grmovima cvijeća koje vlasnica njeguje.
– Ujesen, s prvim hladnijim danima, unesemo garnituru od tikovine, koja se pokazala odličnim ulogom. Naime, svi koje ugostimo na terasi oduševljeni su atmosferom i ne žele sjediti u kući – ističe Marinela.
Uređujući i opremajući kuću vlasnica je željela zadržati svjetlost koja se obilato širi kućom, a ujedno stvoriti dojam ugode. – Sve sam naručila u jednom danu. Znala sam da ne želim žarke tonove i ostali smo tu negdje u nijansama vanilije, koja je bila moj izbor umjesto bijele boje, nježno zelene, kakvu imamo i na zidovima, te vrlo malo sive kako bismo postigli neki balans između svijetlih boja i crvenog trešnjina drva. Nisam ljubiteljica zavjesa pa smo postavili dekore – objašnjava nam Marinela, inače pedantna matematičarka. U istim tonovima uređana je i prekrasna velika kuhinja.
– Volim kuhati i velike radne plohe su baš po mojoj želji. Ovdje nastaju domaće marmelade, šalše od rajčice, peku se kolači ... sve to od voća i povrća uzgojenog u mom vrtu iza kuće i voćnjaku koji dijeli kuću od ceste – ponosno napominje vlasnica. U kuhinji je lukavo riješn šank koji ima ormariće i police s obje strane, a to je ujedno mjesto na kojem je Marinela izložila svoju galeriju orhideja, njoj omiljeno cvijeće, koje buja kao da zna koliko ga ona voli.
Mali putnici oko svijeta
I u ostalim dijelovima kuće nježne pastelne boje prate uređenje, od roditeljske spavaonice u ugodnim nijansama ljubičaste boje lavande do tamnoljubičaste i zasebne poveće kupaonice pa do dječje galerije. Svakome od troje djece namijenili su sobu na galeriji, a djeca su ih uredila prema svojim željama. Mali zaljubljenici u daleka putovanja za motive su izabrali New York, London i Pariz. Tea kao najstarija ima najveću sobu, no kako je sve manje kod kuće, oko je na njezin prostor bacio najmlađi Pribetić, čija je soba, požalio se, najmanja. Dječja kupaonica, za razliku od roditeljske, ima praktičnije rješenje – tuš-kabinu. Okućnica Pribetićevih posebna je priča, a mijenja se ovisno o godišnjem dobu. Trijem su natkrili drvenim krovom replikom istarskih baladura i ondje uredili ljetnu kuhinju. U kutu travnjaka Marinelin je kamenjar u koji je skrila i malu pumpu koja pokreće vodu da se prelijeva.