Gladna djeca i kod nas žive iza vrata susjednog stana

“Gladan sam, učiteljice. Je l’ netko danas nije došao u školu? Mogu li dobiti ono što je ostalo u školskoj kuhinji?”

Glađu izmučeno dijete ponovilo je to svojoj učiteljici u jednoj vukovarskoj osnovnoj školi i sutradan... Učiteljica dobra srca pomogla je ne čekajući školske odluke, reakciju gradske vlasti, akciju Centra za socijalni rad. Dok se sustav pokrene, dijete bi naredalo još gladnih dana i učiteljica je preuzela sama siromašnom dječaku plaćati prehranu u školskoj kuhinji. Iz medija se uskoro doznalo kako on nije jedini učenik koji praznog trbuščića sjedi u vukovarskim školskim klupama. Nažalost, toga ima i drugdje.

Gladna djeca ne žive samo u Africi, kako smo navikli misliti, a da su možda i u razredu našeg djeteta, iza vrata susjednog stana... potvrđuje i novo izvješću UNICEF-ova istraživačkog centra Innocenti “Djeca recesije: utjecaj ekonomske krize na blagostanje djece u razvijenim zemljama”.

Rekordan rast

Rezultati poražavajući za svijet odraslih, koji kroji dječje sudbine, govore da se s tim problemom suočavaju i, po mnogim parametrima, najbogatije svjetske države. U četrdesetak najrazvijenijih zemalja siromašno je čak 76,5 milijuna djece, a njihov se broj od 2008. do 2012. povećao za 2,6 milijuna. Od Hrvatske, pak, u Europskoj uniji samo šest zemalja ima višu stopu dječjeg siromaštva. U nas je 27,6 posto djece od ukupne dječje populacije siromašno, a u najgore rangiranoj Grčkoj ta stopa iznosi čak 40,6 posto.

Natprosječno mnogo siromašne djece je i u Letoniji, koja se bori sa stopom siromaštva među najmlađima od 38 posto. U Španjolskoj ta stopa iznosi 36,8 posto, u Rumunjskoj 30,6 posto, u Italiji 30,4 posto, a u Irskoj 28,6 posto. Sjedinjene Američke Države, recimo, također su visokopozicionirane na toj neslavnoj listi s čak 32 posto siromašne djece. Inače, u osamnaest od 41 promatrane zemlje uspjeli su smanjiti dječje siromaštvo, ali u 23 se ono posljednjih godina povećalo. Hrvatska se, pak, ističe i po rekordnom porastu stope siromaštva među djecom, koja je 2008. iznosila 15,8 posto, odnosno gotovo upola manje nego 2012. Iz UNICEF-a, istina, ističu kako podaci za Hrvatsku nisu do kraja usporedivi iz metodoloških razloga, ali o trendu zabune zasigurno nema. Slučaj s početka naše priče, uostalom, sve govori.

Neke su se zemlje ciljano poduhvatile problema dječjeg siromaštva. U UNICEF-u za primjer uzimaju Australiju i Island.

– U Australiji su se odlučili za gotovinske isplate obiteljima s niskim primanjima i ta je mjera imala dvostruki učinak – zaštite najsiromašnije djece i stimulatora potrošnje za promicanje gospodarskog oporavka. Istina, nova vlada izabrana u rujnu 2013. započela je program štednje pa su i naknade za rođenje djeteta, recimo, postale manje velikodušne. U slučaju Islanda, gdje je siromaštvo jako raslo, vlada je znatno rezala potrošnju, ali neki socijalni izdaci bili su iznimka. Odlučili su se, recimo, za progresivnu poreznu reformu, a dodatni prihod bio je korišten za podizanje plaća državnih službenika i dječjeg doplatka. Kao rezultat toga, dječje siromaštva u 2013. je palo u odnosu na 2012. – kazuju u UNICEF-u.

Rizici zbog zanemarivanja

Najmlađi i najranjiviji članovi našeg društva tek čekaju ciljane mjere. Prema dječjoj pravobraniteljici, to bi mogao tzv. Dječji proračun.

– Više smo puta predlagali Vladi formiranje tzv. Dječjega proračuna, kako bi se sredstva za djecu sačuvala od rezanja troškova u krizi, a to je Hrvatskoj nedavno ponovno preporučio i UN-ov Odbor za prava djece. Zaštita djece pada zbog siromaštva, a najviše se manifestira u području zaštite zdravlja, obrazovanja i kroz nedostupnost pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju, socijalne skrbi, smanjenju besplatnih sportskih i kulturnih aktivnosti za djecu.

Neprihvatljivo je da na izlet idu samo učenici koji mogu platiti. Kada škola organizira izlet, on mora biti ili besplatan ili svoj djeci cijenom pristupačan

Ivana Milas Klarić

Utjecaj krize pratimo i po prijavama roditelja, u kojima se često, uz povrede drugih prava djece, spominju i ekonomske teškoće obitelji. Snižavanje standarda obitelji izravno se odražava na prava na kvalitetnu prehranu, primjerene uvjete stanovanja, dostupnost zdravstvenih usluga i kvalitetnog obrazovanja. U krizi se povećavaju i rizici od zanemarivanja i zlostavljanja djece u obitelji. Istovremeno, ulaganja u razvoj djece, sprečavanje njihove socijalne isključenosti i prevencija poteškoća u razvoju su najisplativija ulaganja koja kasnije donose goleme uštede – kaže pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, koja je nedavno bila na konferenciji Europske mreže pravobranitelja “Utjecaj siromaštva i štednje na ostvarivanje prava djece i mladih”.

Foto: Marko Lukunić/Pixsell

Napominje da je jedan od slogana konferencije bio: Uložite tisuće i uštedjet ćete milijune!

– Skandinavske zemlje ponajbolje štite prava djece. No, istraživanja pokazuju da za poboljšanje položaja djece nije najvažnije bogatstvo zemlje – kaže Milas Klarić.

– Naravno da je za Hrvatsku važno jačanje gospodarstva, ali i razvojne potrebe djece su važne jer se propušteno u djetinjstvu kasnije teško može nadoknaditi. I u krizi ima mogućnosti ostvarivanja prava djece uz malo više pažnje i osjetljivosti onih koji o tome odlučuju. Ne odnosi se to samo na tijela vlasti već i na svakoga od nas. Primjerice, neprihvatljivo je da na skupi izlet idu samo učenici koji to mogu platiti jer se time isključuje djecu siromašnih obitelji. Ako škola organizira izlet, on mora biti ili besplatan ili cijenom pristupačan svakom djetetu.

Nažalost, djeca, kojima roditelji ne mogu omogućiti dostojno djetinjstvo u nas su marginalizirana skupina kojom se “veliki” ne bave dovoljno. Imaju li “važnijeg” posla?

>>'Muslić' je bio 'crnjo', djeca ne znaju da su i ružne riječi nasilje

>>Razvod i djeca: Ne objašnjavajte razloge samog razvoda!