Razvijene komplikacije dijabetesa onesposobljuju oboljele, utječu na kvalitetu njihovog života i u konačnici dovode do preuranjene smrti. Sve navedeno još i značajno opterećuje zdravstveni sustav jer potreba za brojnim pregledima, dijagnostičkim postupcima i terapijskim intervencijama i samim lijekovima zaglušuje sustav te stvara brojne liste čekanja. Uz to, stalno povećava troškove zdravstvenog sustava dovodeći u pitanje njegovu financijsku opstojnost. Nažalost, ovaj nepovoljan trend se nije mijenjao zadnjih godina, a provedene strategije liječenja nisu učinkovito prevenirale komplikacije što stalno dovodi do porasta troškova bolesti.1-4
Pojava COVID-a 19 izazvala je poremećaj zdravstvenog sustava, a prema dostupnim podacima, ti su poremećaji utjecali na drastično smanjenje skrbi oboljelih od kroničnih bolesti. Kako je posljednje dvije godine zdravstveni sustav uglavnom bio usmjeren na zbrinjavanje oboljelih zahvaćenih epidemijom te uglavnom ostalim akutnim slučajevima, mnoge su kronične bolesti pale u drugi plan. To dokazuje i osjetan zaostatak u novom broju dijagnosticiranih osoba s dijabetesom u 2020. godini 5, što znači da će oboljeli dolaziti liječniku u kasnijoj fazi razvoja bolesti koja je za njih potencijalno opasnija, a i trošak njihova liječenja za zdravstveni sustav bit će značajno veći. U godinama koje slijede tek ćemo spoznati koliku je zdravstvenu štetu napravilo preskakanje redovitih kontrolnih i specijalističkih pregleda.
UČINKOVITA SKRB DIJABETESA PODRAZUMIJEVA USPJEŠNU REGULACIJU GLUKOZE U KRVI I RANO PREPOZNAVANJE I LIJEČENJE KOMPLIKACIJA
U okvirima racionalnog, odnosno optimalnog liječenja osoba s dijabetesom, za koje postoje čvrsti dokazi i jasne preporuke u brojnim smjernicama i standardima liječenja, potrebno je redovito provoditi kontrole liječnika i dijagnostičke pretrage kojima će se procijeniti uspješnost provedenog liječenja, odnosno prepoznati razvoj komplikacija. To znači da je uz provođenje samokontrole glukoze u krvi, potrebno obaviti kontrolni pregled liječnika te u laboratoriju odrediti vrijednosti glikiranog hemoglobina (HbA1c) dva puta godišnje kod onih koji postižu zadovoljavajuće nalaze glukoze, a do četiri puta godišnje u nereguliranih osoba. Slično treba postupati provjeravajući vrijednosti krvnog tlaka, a nužno je kod osoba s poremećajem metabolizma masnoća jednom godišnje provjeravati u laboratoriju barem vrijednost ukupnog kolesterola u plazmi kako bi se mogla prilagoditi ciljana terapija. Uz ove osnovne pokazatelje uspješnosti liječenja, potrebno je redovito provoditi i druge dijagnostičke pretrage i preglede kojima se razvoj komplikacija prepoznaje u najranijoj fazi.6
ZBOG ČEGA JE MODEL USPJEŠNOG LIJEČENJA DIJABETESA POSTAVLJEN BAŠ NA OVAKAV NAČIN?
Kod osobe kojoj je utvrđena dijagnoza dijabetesa započinje se s primjenom lijekova koji snižavaju vrijednosti glukoze u krvi i njima treba određeno vrijeme od tri do šest mjeseci da postignu učinak. Međutim, može se dogoditi da lijek u nekih osoba ne uspije sniziti vrijednosti glukoze tijekom tog perioda pa ga je potrebno zamijeniti drugim ili mu dodati još jedan lijek kojim će se pojačati učinak. Isto tako, moguće je da lijek koji je tijekom određenog vremena bio učinkovit u snižavanju vrijednosti glukoze izgubi dijelom svoju učinkovitost pa ga je opet potrebno zamijeniti drugim ili mu dodati još jedan lijek. Praćenje učinka lijeka je izuzetno važno za oboljele jer vrijeme provedeno s vrijednostima glukoze u krvi iznad preporučenih značajno povećava vjerojatnost razvoja kroničnih komplikacija.1,2,6
UČINKOVITA SKRBI DIJABETESA JE ISPLATIVA I ODRŽIVA ZA ZDRAVSTVENI SUSTAV
Istovremeno kod oboljelih treba, ovisno o stanju njihovog zdravlja, provjeravati rane znakove razvoja komplikacija jer se samo tako one mogu uspješno liječiti. To konkretno znači da osoba s dijabetesom koja ima rane znakove oštećenja krvnih žila i srca neće završiti s moždanim i srčanim udarom, odnosno da osoba s znakovima bubrežnih oštećenja neće završiti na dijalizi ili joj neće biti potrebna transplantacija bubrega. Isto tako da osoba s dijabetesom koja ima rane znakove oštećenja krvnih žila i živaca na nogama neće završiti s amputacijom stopala ili cijele potkoljenice te da osoba sa znakovima oštećenja krvnih žila na oku neće završiti slijepa. Svako kasno prepoznavanje navedenih komplikacija značajno ugrožava njihovo liječenje, a time onesposobljava oboljelog i narušava mu kvalitetu života.1,2,6
Ovakav pristup skrbi oboljelih ostavlja prostora za normalno funkcioniranje zdravstvene zaštite jer je u ranim fazama bolesti potreban manji broj pregleda i manji broj intervencija pa se samim time ne stvaraju i gomilaju liste čekanja. Istovremeno, sve navedeno u ranim fazama bolesti manje košta zdravstveni sustav pa je zato svako povećanje usluga i intervencija upravo u tim ranijim fazama bolesti isplativo jer donosi uštede. Troškovi komplikacija dijabetesa čine preko osamdeset posto ukupnih troškova liječenja pa tako svako smanjenje njihovog broja značajno smanjuje troškove.3,4
COVID-19 PANDEMIJA DODATNO JE UGROZILA UČINKOVITOST SKRBI DIJABETESA
Prema procjenama, izazovi vezani za skrb osoba oboljelih od dijabetesa sežu još prije nego je pandemija poremetila funkcioniranje zdravstvenog sustava. Već tada smo imali veliki udio oboljelih kod kojih se glikirani hemoglobin nije odredio niti jednom, odnosno samo jednom u zadnjih godinu dana. Uz to smo imali oko dvadeset posto njih koji nisu bili niti na jednom pregledu kod liječnika bilo specijaliste ili obiteljskog liječnika u zadnjih godinu dana kako bi im se procijenila uspješnost liječenja i eventualno prilagodila terapija.7 U jeku pandemije (2020.) izrazito su se prorijedili posjeti dijabetičkih bolesnika liječnicima obiteljske medicine - prosječno je tek polovica ili manje pacijenata redovito odlazilo svojem liječniku u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Prosječan broj specijalističkih pregleda na razini sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, kod kojih većina osoba s dijabetesom obavlja kontrole, također se smanjio za više od trideset posto. Skrb u bolnicama bila je smanjena, posebice ako se nije odnosila na životno ugrožavajuća stanja.8
Imamo li u vidu ove poremećaje unutar zdravstvenog sustava nije iznenađujuće da od 2019. godine Hrvatska nosi poraznu titulu zemlje s najvećom smrtnošću od dijabetesa u Europi. Što nas čeka u budućnosti? Prognoze nisu nimalo ohrabrujuće jer se očekuje daljnji porast broja oboljelih. Istodobno, očekuje se i daljnji porast troškova za liječenje.
Uspješna regulacija bolesti, prepoznavanje rizika razvoja komplikacija, uspješna prevencija i pravovremeno liječenje su ključ uspjeha kako bi akcije i strategije liječenja zaista smanjile negativne učinke bolesti na društvo.
1. Wan EYF, Fung CSC, Jiao FF, et al. Fiveyear effectiveness of the multidisciplinary Risk Assessment and Management Programme–Diabetes Mellitus (RAMP-DM) on diabetes-related complications and health service uses—a population-based and propensity-matched cohort study. Diabetes Care 2018;41:49–59
2. Jiao FF, Fung CSC,Wan EYF, et al. Five-year cost-effectiveness of the Multidisciplinary Risk Assessment and Management Programme–Diabetes Mellitus (RAMP-DM). Diabetes Care 2018;41:250–257
3. International Diabetes Federation. IDF Diabetes Atlas, 10th edition. Brussels, Belgium; 2021
4. Šarić T. Novi podaci o troškovima liječenja šećerne bolesti u Hrvatskoj. Pharmabiz 2018;31:20-25.
5. Nacionalni registar osoba sa šećernom bolešću. Izvješće za 2021. godinu. HZJZ, Zagreb, 2022
6. ADA Professional Practice Committee Standards of Medical Care in Diabetes-2022. Diabetes Care. 2022 Jan 1;45(Suppl 1):S1-S264
7. Šarić T. Diabetes care in Croatia - clinical and economic consequences. Diabetes survey 2018. 9th Adriatic and 6th Croatian Congress of Pharmacoeconomics and Outcome research, 11.-14.-04.2019, Opatija
8. Šarić T. Kontrola i praćenje ishoda u osoba sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj. 90. Dani dijabetologa, Pula 5.-8.5.2022.
Sadržaj nastao u suradnji s Abbottom.
© 2022 Abbott ADC-63032 v1.0 09/22