U dvorištu azila u Dubravici pokraj Zaprešića te nedjelje bila je velika gužva. Prijatelji iz Slovenije dovezli su hranu i druge potrepštine za azilske pse, a radilo se i na uređenju prostora. Na uskom prilaznom puteljku zaustavio se automobil, iz njega su izašli Željka i Elio Lipovski, udomitelji njemačkog ovčara Ajaxa pronađenog na groblju u Bistri.
Priču vidio suprug
Priča o psu koji je unatoč tužnoj sudbini postao pravi junak Dubravice priključivši se odredu psećih darivatelja krvi, koju su pročitali u Vrtu, potaknuo je obitelj Lipovski iz Daruvara da ga udome.
– Već smo neko vrijeme razmišljali o novom psu, dvorište nam je prazno otkad smo starog psa morali uspavati zbog bolesti. I njega smo udomili pa nam je bilo važno da opet nekoga spasimo – kaže gospođa Željka, dodajući da je priču u novinama prvi uočio suprug i odmah odlučio pomoći hrabrom Ajaxu.
Dobroćudan i pažljiv
U Dubravicu su naši čitatelji stigli na povratku s puta. Bili su uzbuđeni, a Ajax i prilično uznemiren.
– Stalno se vrtio u prtljažniku, iako sam ja sjedila pokraj njega i mazila ga – priča gospođa Željka. U jednom trenu, kaže, Ajax se smirio, nekoliko puta liznuo je njezinu ruku i zatim na nju naslonio glavu.
– Tada smo postali prijatelji. Očito je Ajax shvatio da ga nećemo ostaviti i da je sad naš – prisjeća se gospođa Željka puta do kuće. A u novom dvorištu i novi strah - sve je bilo nepoznato i drukčije, veliki prostor i sloboda. Ajax se prvih dana nije usudio ući u kuću. Tko zna, možda je mislio da ga iza hodnika čeka neki novi boks, sličan onom u Dubravici. U kuću sada ulazi sam, ali dalje od hodnika i svog kreveta u njemu ne ide.
– Ajax je jako dobroćudan i pažljiv, dopušta nam sve. I okupali smo ga bez problema – kaže gospođa Željka. Osim velikog dvorišta, Ajax svakog dana uživa i u šetnjama okolnim livadama i proplancima. Jako je radoznao. Kako i ne bi bio, dvije godine proveo je iza hladnih zidova, željan slobode i puno ljubavi. A sad je i slobodan i voljen.