Dogovoriti razgovor s predsjednikom Hrvatske bratske zajednice Bernardom M. Luketichem prava je sreća. Ne samo zato što se čovjeku takva prilika posreći rijetko u životu nego i zbog toga što je sretan kad dođe na red, na primjer, kao što smo mi došli na red nakon što su se silni štovatelji htjeli fotografirati s tom legendom hrvatske dijaspore u restoranu obitelji Bunčić u Dugom Selu.
Bilo je to samo dan nakon tamburaškog koncerta kojim su mladi Hrvati iz SAD-a oduševili zagrebačku publiku jer ne samo da su superiorno svirali tamburice nego je mnoge oduševila činjenica što su mnogi pjevali na perfektnom hrvatskom jeziku, a da ga uopće, kao treća ili četvrta generacija, ne znaju govoriti. A sve zahvaljujući upravo čuvaru hrvatske kulture, jezika i tradicije u SAD-u – Hrvatskoj bratskoj zajednici, kojoj je na čelu, kao najdugovječniji njezin predsjednik, već 35 godina Bernard Luketić.
Počeo sa 16 godina
– To je 47. tamburaški festival Kulturne federacije mladih HBZ-a Amerike, na koji smo doveli više od 1000 tamburaša – kaže nam Bernard Luketić koji je u Hrvatskoj posljednji put bio 2004. i kaže da mu se Hrvatska prilično promijenila jer se mnogo gradi na sve strane, što govori o uspješnosti, a to njih u SAD-u jako raduje.
On je s radom u HBZ-u počeo sa 16 godina.
– Bio sam izabran za predsjednika odsjeka HBZ-a u Cokeburgu, gdje sam i danas. Taj nekad mali odsjek danas je s više od 2000 članova najveći odsjek HBZ-a – kaže Luketić koji je doslovce cijeli svoj život, kako svjedoče njegovi najbliži suradnici Franjo Bertović i Eduard W. Pazo, posvetio fraternalističkim aktivnostima i glazbi, tj. tamburici, koja je postala prepoznatljiv simbol hrvatstva u Americi.
– Početak HBZ-a bio je skroman u starom gradu Alleghenyju, sada u sjevernom dijelu Pittsburgha, odakle je Croatian Fraternal Union of America izrastao u jednu od vodećih fraternalističkih potpornih udruga u Americi. Imao je nešto manje od 300 članova 1894., a danas broji oko 80.000 članova diljem svijeta, a imovina nam je s ondašnja 43 dolara narasla na 400 milijuna američkih dolara – ponosan je Luketich koji napominje da se povijest HBZ-a, zapravo, podudara s poviješću hrvatskog naroda u Americi, odnosno kad je u kasnu jesen 1893. mladi lutajući novinar Zdravko V. Mužina došao iz Chicaga u Pittsburgh i pridobio više od 300 ljudi na sjednici 14. siječnja 1894. da bi organizirao zajedničko potporno društvo za sve Hrvate, odnosno – životno osiguranje.
Pomogli Česi i Slovaci
– Premda se tada samo nekolicina upisala u članstvo i uplatila članarinu kako bi imala zaštitu u životnom osiguranju, osiguranju u slučaju nesreće i zdravstvu za sebe i obitelj, Mužina se nije obeshrabrio, već je pridobio Petra Pavlinca i Franju Sepića te su sazvali sjednicu 2. rujna 1894. kako bi se od šest samostalnih društava osnovala Hrvatska zajednica. Novoosnovana organizacija ostala je pod tim imenom do 1897. kad je novom poveljom postala Narodna hrvatska zajednica, što je ostala sve do 1926. kad je rođena Hrvatska bratska zajednica, s udruženjem od četiri neovisne udruge. To su Narodna hrvatska zajednica, Hrvatska zajednica Illinois iz Chicaga, Hrvatsko narodno potporno društvo sv. Josip iz Kansas Citya i Mlada hrvatska zajednica iz Whitinga u Indiani – prepričava povijest HBZ-a Bernard Luketich dodajući kako je zanimljivo da se kod samoga utemeljenja zajednice 1894. nije moglo pronaći 12 Hrvata s američkim državljanstvom, što je bilo nužno prema američkom statutu o udruživanju fraternalističkih potpornih društva.
– Zajednica se morala poslužiti ljudima sa strane pa je od 12 potpisnika bilo osam Hrvata te četiri Čeha i Slovaka, a sve prijatelji koji su dobrovoljno pomogli da bi se osnovalo prvo Hrvatsko potporno društvo. Već 1900. godine HBZ je imao 8000 članova, a 1912. zajednica je brojila 12.000 članova – kaže Luketich dodajući da je tada HBZ radio mjesečne procjene koliko koji član treba platiti u pristojbama koje su bile temeljene na smrtnim slučajevima u minulom mjesecu te s malim dodatkom za trošak poslovanja.
– Na konvenciji u Kansas Cityu 1912. delegati su usvojili tablicu tarifa koje su stvorene na osnovi starosne dobi i iznosa osiguranja. Usvajanje tablica s tarifama došlo je u pravi čas jer su odmah poslije konvencije sve države donijele zakon prema kojem se od svih fraternalističkih udruga i drugih osiguravajućih društava tražilo da imaju tabelarne tarife pri zaračunavanju premije. Prve promjene u tarifnim tablicama donesene su 1922. i ostale su sve do 1985. godine, kad je HBZ ponovno u prvim redovima usvojio standardne tablice 1980. CSO (Commissioners Standard Ordinary) po smrtnosti koje je preporučilo Nacionalno povjerenstvo za osiguravajuća udruženja. Trenutačno HBZ koristi 2001. CSO s ponovno preispitanim podacima o smrtnosti – kaže Luketich.
Međutim, vlastitu snagu i organiziranost zajednica nikada nije koristila sebično samo za sebe, nego je pomagala gdje god je to bilo potrebno, a Hrvatskoj najviše za vrijeme Domovinskog rata.
– U svojoj povijesti HBZ je uvijek podržavao svoj hrvatski narod u borbi za slobodu. Za vrijeme prošlih tragičnih događanja u ratnim razaranjima u bivšoj Jugoslaviji Hrvatska bratska zajednica pružala je moralnu, materijalnu i političku pomoć Hrvatima u svojoj borbi za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Kada se komunistički sistem raspao, HBZ je branio i podupirao demokratski proces u Hrvatskoj. Napisao sam pismo predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i uvjerio ga da HBZ podržava sva nastojanja da se uspostavi nova demokratska vlast – kaže Luketich dodajući kako su na 18. konvenciji HBZ-a delegati sami pokrenuli osnivanje Humanitarnog fonda pomoći HBZ-u u koji je odmah uloženo 50.000 dolara te dodatnih 6000, što je prikupljeno od delegata za vrijeme zasjedanja.
I dalje djelujemo
– Pokrenule su se emocije među članovima i prijateljima zajednice pa su nakon toga velike količine robe i stvari prikupljene u različitim odsjecima i poslane u domovinu te dodane ukupnom broju koji je dostavljen i prikupljen u glavnom uredu, a koji je iznosio više od 150 milijuna američkih dolara. Članovi i prijatelji zajednice prikupili su više od 1,3 milijuna dolara u gotovini, čime su kupovani predmeti za hitnu pomoć te podmirivani troškovi otpreme. Fond humanitarne pomoći i dalje djeluje kao dio bratske potpore i fraternalističkih programa – ponosan je Luketich.