Potištena, zabrinuta, mrzovoljna, razočarana, sjetna, nesretna... Ili pak ravnodušna, bezvoljna, odsutna, hladna, tupa...
Takvih su sve izraza lica ljudi koje posljednjih godina najčešće viđamo oko sebe. Da smo postali društvo otupjelih i apatičnih te zabrinutih, razočaranih i nesretnih ljudi, vidljivo je svakome. Znamo to. No, tu zabrinjavajuću sliku potvrđuje i najnovije Gallupovo istraživanje o emotivnosti te pozitivnim i negativnim emocijama, koje je lani provedeno u 151 zemlji svijeta.
Dok su među prvih deset najemotivnijih zemalja one iz Južne i Srednje Amerike te Azije (Bolivija, Salvador, Ekvador, Filipini, Nikaragva, Gvatemala, Irak, Kambodža, Kolumbija i Kostarika), a u desetercu sa začelja, koji označava najmanje emotivne narode, najbrojnije su postsovjetske zemlje (Kosovo, Litva, Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Sudan, Mongolija, Azerbajdžan, Gruzija i Bangladeš), Hrvatska se smjestila pri začelju, na onom "hladnijem" i manje emotivnom dijelu ljestvice.
Zauzela je 115. mjesto (s rezultatom od 45 postotaka, u odnosu na 59 postotaka koliko imaju vodeći Bolivija i Salvador). I dok, unatoč tome što smo mediteranska zemlja pa za sebe volimo reći da smo temperamentni, štoviše i "vatreni", ipak spadamo u manje ili slabo emotivne narode, kod kojih, da stvar bude još gora i poraznija, prevladavaju one loše, negativne emocije.
Europljani suzdržaniji
Naime, po tisuću ispitanika u dobi od 15 i više godina trebalo je odgovoriti na pitanja o pet pozitivnih i pet negativnih emocija (iskustava) doživljenih prethodnog dana. Pet pozitivnih emocija uključivalo je: osjećaj odmora, poštovanja, uživanja, smijanja i učenja ili činjenja nečeg zanimljivog. Petorka negativnih emocija sastojala se pak od: bijesa, stresa, tuge, fizičke boli i zabrinutosti.
Ispitanicima je tako bilo postavljeno niz pitanja poput: jeste li se jučer dobro odmorili, jesu li se jučer prema vama ponijeli s poštovanjem, jeste li se jučer puno smijali, jeste li jučer naučili ili učinili nešto zanimljivo, jeste li jučer bili tužni, jeste li se jučer zbog nečega razbjesnili, jeste li jučer doživjeli neku fizičku bol... A rezultati istraživanja temeljili su se na rang-ljestvici prosjeka odgovora "da" na sva postavljena pitanja.
Obje strane ovog istraživanja pokušale su dočarati kako ljudi žive svoje živote, za razliku od onoga kako ljudi vide, odnosno doživljavaju svoje živote. No, kada se pogleda lista od 151 zemlje uključene u istraživanje, ono što odmah upada u oči jest to da europske zemlje i nisu baš pri vrhu "emotivne" kolone. Odnosno, među prvih 50 zemalja koje bi se mogle pohvaliti time da u njima žive izrazito emotivni ljudi, tek je osam europskih zemalja (Portugal je prvi i to tek na 16. mjestu pa Cipar na 24., Grčka i Španjolska na 28. i 29. mjestu, Italija na 35., Belgija na 42. te Švicarska i Norveška na 48. i 50. mjestu).
Što se tiče država nastalih raspadom Jugoslavije, građani Hrvatske smjestili su se u sredinu. Preciznije, sve se te države nalaze u drugom dijelu ljestvice, ali tako što su Slovenija, Makedonija i Crna Gora ispred nas (na 79., 94. i 103. mjestu, dakle istraživanje je pokazalo da su Slovenci od svih s ovih prostora narod s najviše emocija), dok su Srbija, Bosna i Hercegovina te Kosovo iza nas (zauzevši 132., 140. i 142. poziciju).
A na samoj ljestvici mi smo između Kine (koja ima isto 45 postotaka kao i Burundi, Južna Koreja, Libanon i Uzbekistan) i Gabona (koji ima 44 postotka, koliko imaju i Kamerun, Kongo, Letonija, Japan, Etiopija, Izrael, Jemen i Mađarska).
Negativne emocije – jače
Nakon svega iznesenog, i rezultata kojima se ne možemo podičiti, zapitali smo stručnjakinju jesmo li mi zaista narod kojem manjka emocija, kao i njihova izražavanja. Jesmo li zbilja suzdržani, ravnodušni, hladni? A to da u nas prevladavaju oni negativniji, samim time i zabrinjavajući osjećaji, to nam je nekako i samima jasno. Dovoljno je sjetiti se godina krize, nezaposlenosti, rastućeg siromaštva, straha od gubitka posla i plaće, kredita koji su nas odvukli u dužničko ropstvo...
– Vezano uz ovo istraživanje, moram podsjetiti da mi baš dobro ne prolazimo ni u svjetskim ispitivanjima sreće. Nedavno je objavljeno istraživanje za prošle dvije godine i Hrvatska je na toj ljestvici bila negdje oko sredine. Kada je riječ o takvim istraživanjima, ona se rade na reprezentativnom uzorku i ja u Gallupova istraživanja, i u ono što oni naprave, imam povjerenja. No, sad možemo razmišljati zašto su naši ljudi odgovarali tako da se na kraju dobila loša slika. Možda je tome tako što je u nas uvriježilo da je bolje ne govoriti da ti je dobro. Odnosno, u nas je bolje stalno kukati.
Mi smo se nekako naviknuli stalno kritizirati, ili ljude oko sebe ili sami sebe. A kad treba nešto ili nekoga pohvaliti, e, tu smo jako štedljivi, gotovo pa škrti. Čak i kada treba pohvaliti djecu – kazala nam je psihologinja Dubravka Miljković dodavši da smo mi kao narod skloniji traženju onog lošeg nego li onog dobrog. Pritom je rekla da je takozvani "čarobni omjer" pozitivnog i negativnog – 3:1. Tri pozitivne stvari i jedna negativna.
– No, važno je reći i to da je negativna emocija puno jača od pozitivne. Na negativnu emociju moramo reagirati, često da bismo i preživjeli, pa je to i evolucijski uvjetovano. Negativno se dogodi samo, a za ono pozitivno treba se potruditi. Znači, nama se teško potruditi za ono pozitivno. Uostalom, kada vam netko ujutro kaže nešto negativno, to će vas proganjati cijeli dan, a da vam kaže nešto pozitivno, to ćete odmah zaboraviti. A da bismo bili pozitivni, treba učiti.
U školi bismo trebali imati predmet koji se zove – sreća.
To postoji u nekim skandinavskim zemljama. Jer, čim je čovjek sretan, onda je odmah i kreativniji, zdraviji, spremniji na suradnju – kaže psihologinja.
>>Sramite se pustiti suzu? Nakon ovoga ćete promijeniti mišljenje!
Istina je i istina je da igra sa emocijama je stvarna i ciljana,ona su ta koja nam najvise govore i privlace. Kreiraj negativne emocije kod masa i to kontinuirano hrani kao u Hrvatskoj to se zove "negativna kampanja",tako je kukulele primio poziciju i proizveo sve ono sta je govorio da nece. Sami ste pozvani sebi kreirat pozitivne emocije tako da pocnete upotrebljavati vlastitu glavu na ramenima,a ne televizor,i da krenete putem vlastitih pozitivnih emocija bez ispovijedanja svakom s...u sta vi volite,zelite ili radite.To je onaj tezi zivotni put jer treba imati vjere u sebe ili kako kaze citat jedne pjesme "ja sam gospodar svoje sudbine,ja sam kapetan svoje duse",ja znam da je jako tesko u Hrvatskoj zivjeti svoj zivot,svoje ideje jer je okolina dugo hranjena sa "ja sam protiv" ili drugim rijecima,svaki hrvat moze napisati knjigu sta nece a nezna napisati niti zivjeti sta hoce ili voli,to je hrvatska stvarnost.