Hrvati sve više vole domaće dizajnere

Kada ste se počeli baviti modom? Koji su bili vaši prvi koraci kao dizajnerice, gdje ste se prvi put predstavili? 

Modom sam se počela baviti prije sedam i pol godina, otvorivši modni kutak u dvorišnom prostoru u Teslinoj ulici. Prvu mini-kolekciju predstavila sam u proljeće 2003. godine u klubu Tantra, u suradnji s Viktorom Dragom, nakon čega je uslijedila realizacija njegova modnog projekta Cro-a-porter, koji je pokrenuo hrvatsku modnu scenu u jednom sasvim novom pravcu. 

Vaše kolekcije uvijek privlače pažnju jednostavnošću izrade, predivnim materijalima i krojevima koji naizgled svima dobro stoje. Imate li nekog na umu kada slažete kolekciju? 

Ne posebno. Kada slažem kolekciju prepustim se trenutku, inspiraciji, eksperimentiranju. Smjernica mog rada je zadržati profinjen stil koji nastojim pretočiti u neku novu priču. 

Odakle crpite inspiraciju? Koliko je teško dvaput godišnje predstaviti nove modele za sezonu unaprijed? 

Inspiraciju nalazim posvuda. Ponekad nastane problem, svjesni ste da “morate” biti kreativni, što nije uvijek jednostavno; u takvim situacijama prionem na posao nastojeći napraviti što više različitih prototipova kako bi se došlo do željenih modela. 

Koga se od poznatih lica može vidjeti u vašim kreacijama? Imate li stalne kupce? 

Ne volim nikoga imenovati, za nas je važno imati klijentelu koja je zadovoljna našom ponudom i uslugom. 

Dolaze li vam ljudi s ponudama da im skrojite nešto što su oni zamislili? Kakav je vaš stav prema tome? 

Dolaze, ali zaista rijetko. Ne odstupam od vlastitih kreacija, već ukoliko je potrebna kakva sitna intervencija koja ne mijenja prvobitni izgled proizvoda prilagodim klijentu određeni model. 

S kim se od kolega najbolje slažete, čiji rad volite? 

S dosta njih sam u kontaktu jer jednostavno živimo slične priče, ali svakako cijenim rad i trud, a znam koliko je potrebno uložiti da bi izrealizirali svoju viziju i uspješno je pretočili u prepoznatljiv proizvod. Iznimno mi je drago da se promijenila svijest potrošača na hrvatskom tržištu i da su brojna imena postala prihvaćena. 

Što je najskuplja stvar koju imate u ormaru? Kupujete li strana dizajnerska imena? 

Neke od haljina iz mojih prijašnjih kolekcija. Strana dizajnerska imena kupujem ako je stvarno riječ o neobičnom proizvodu koji ću lijepo uklopiti u ostatak svog odjevnog stila. 

Što smatrate osnovom dobrog ljetnog outfita? Bez čega vi ne idete na more? 

Bijela potkošulja, kratke hlače, tirkizni nakit, i jednostavne haljine, koje se po mogućnosti mogu pretvarati u više različitih haljina ovisno o načinu vezivanja. 

U suradnji s Ghetaldusom osmislili ste kolekciju sunčanih i naočala za vid, a uz Story se prodaju vaše japanke. Kako ste se odlučili na taj korak? Planirate li vlastitu kolekciju accessoirea? 

Pokušavam stvarati kvalitetan brend i u skladu s time ponuditi što kompletniju ponudu kako odjeće, tako i modnih dodataka, a naravno, nastojat ću nastaviti u istom smjeru. 

Kakav je vaš stav o hrvatskoj modnoj sceni i modnim tjednima? Planirate li predstaviti svoje kreacije i u inozemstvu? 

Mislim da tržište postaje prezasićeno, no vjerujem da će se kroz vrijeme malo pročistiti, ali za mlade neafirmirane dizajnere sjajno je da postoji mogućnost da predstave svoj rad. Po pitanju predstavljanja u inozemstvu do sada je već bilo vrlo zanimljivih ponuda, međutim, kako postoji veliki problem neusklađenosti mode i industrije, te velikih financijskih izdataka koji su za to potrebni, besmisleno je odlaziti na gostovanja koja će se teško pretvoriti u poslovne suradnje. Ono što strano tržište zahtijeva su količine i poštivanje rokova, a u slučaju moje trenutačne postave manufakturnog načina rada to je veliki problem. 

Kako određujete cijenu kreacije? Tko sve sudjeluje u proizvodnji jedne vaše haljine? 

Iz mojih skica konstruktori rade krojeve, koji se zatim prenose na tkaninu; prvo se rade probni uzorci kako bi se vidjeli eventualni nedostaci, zatim se kroji iz originalnih tkanina što se prosljeđuje na šivanje koje završava ručnim porubljivanjem, ukrašavanjem i sl. Riječ je o unikatnim proizvodima koji zahtijevaju potrošnju većeg broja sati prilikom izrade, a također i višu cijenu tkanine, s obzirom na to da je riječ o malim količinama (narudžbe ispod 300 m po boji poskupljuju cijenu metra 30 posto). U našem timu sudjeluje sedmero ljudi. U načinu određivanja cijene haljine vode se evidencije potrošnje tkanine, radnih sati, čemu se pridodaju ostali troškovi - špedicije, prijevoza, režija, najamnina, reklamnih materijala, troškovi prodajnog mjesta, dostave, ambalaže... 

Otvorili ste i trgovinu u samom središtu grada. Jeste li zadovoljni reakcijama kupaca? 

Mogu reći da sam zadovoljna, zadržali smo dosadašnje klijente i, naravno, s promjenom lokacije stekli nove. 

Koji su vam planovi za godišnji odmor? Što vas čeka na jesen? 

Upravo idem na Korčulu, odlazim se malo odmoriti, i pripremiti za novu kolekciju i dolazeću sezonu.