Luka Trkanjec, korisnik popularne mreže, dao je ovaj odgovor: Razlike između hrvatskog i srpskog jezika su otprilike na razini razlika između britanskog i australskog engleskog jezika.
Smatra se da Hrvatima srpski zvuči veselo, srčano i rustikalno, dok Srbima hrvatski zvuči otmjenije, pristojnije, čak i romantično. To često može dovesti do smiješnih situacija. U leksiku ima dosta razlika (primjerice, susjed/komšija, tisuća/hiljada, domovina/otadžbina), no narodi međusobno dobro razumiju i ove riječi.
Bračni par iz SAD-a triciklima putuje po svijetu, a prošli su i kroz Zagreb:
Stranac koji uči jedan ili drugi od ova dva jezika će svakako razumjeti oba, ali odmah će se "čuti" koji je naučio. Ove su suptilne razlike takve da čak niti mi, izvorni govornici, ne možemo "fejkati" govor svojih susjeda bez da neko vrijeme živimo ondje i uhvatimo žargon i naglasak, odmah ćemo zapravo biti uhvaćeni.
Kada je riječ o pismu, tu ipak ima više razlika jer Srbi koriste ćirilicu, a Hrvati latinicu. Mlađi Hrvati ćirilicu gotovo uopće ne poznaju, dok su generacije koje su se školovale za vrijeme Jugoslavije ćirilicu naučile u osnovnoj školi.
Ella Dvornik pozirala sa suprugom, a pratitelje je zanimalo gdje je nestala tetovaža:
Meni srbski zvuci antipaticno, umisljeno, primitivno. Za razliku od makedonskog koji mi je simpatican topao i pomalo naivno. Najdraze mi je cuti domace hrvatske regionalne naglaske. To mi dodje kao bombonjera, totalno ugodno i drago.