Hrvatski ovčari nikoga ne ostavlja hladnim, ili si oduševljen s njima, ili ih ne voliš. Polona Bonač iz Ljubljane pripada ovim prvima. Ne može zamisliti život bez hrvatskog ovčara još otkad je prije 10 godina prvi put na agility natjecanju vidjela hrvatsku ovčarku Citu, Dravu Certisu, Alena Marekovića. Ciita je tada upravo započinjala svoju natjecateljsku karijeru.
- Cita me jednostavno očarala – prisjeća se Polona. Nije očekivala da se u tako malenom psu smiješna izgleda krije tako veliko srce.
Samouvjerena i neustrašiva
Nije mogla iz glave izbaciti tu malu crnu kovrčavu kujicu, a nakon nekoliko godina u njezin dom stigla je hrvatska ovčarka Šaj (Mawlch Shaj), Citino štene.
- Oduševljavala me već sama pomisao da će štene velike male Cite biti moje. Kad sam prvi put ugledala Šaj, znala sam da je to – to! Bila je to ljubav na prvi pogled. Mini štene, veliki karakter. Neustrašivo, samouvjereno i beskrajno optimistično biće. Moja Šaj – kaže Polona i dodaje kako je prvi put u životu bila u prilici raditi sa psom koji ne radi za hranu, igračku, pa ni za nju, radi jer joj je to veliko veselje.
- Ne mogu reći da Šaj brzo uči, ali sve radi s takvim oduševljenjem da joj to ne mogu zamjeriti. Ima šest godina i već uspješnu karijera. Natječemo se u agilityju u najvišem razredu, a bavimo se i poslušnošću i rally obedienceom. Njezina energija, preciznost i brzina oduševljavaju suce pa gotovo nije bilo utakmice nakon koje Šaj nije bila na postolju. Šaj je za mene najljepši pas pod suncem nebeskim. Njezine lijepe kovrče i uvijek nasmijano lice jednostavno su bez konkurencije. Na specijalnoj izložbi Prvog radnog prvenstva za hrvatske ovčare Šaj je osvojila naslov prvaka pasmine. Ona je pas kakav vam se dogodi jednom u životu, moja srodna duša – ističe Polona, a posebno mjesto u njezinom srcu ima i stoga što toliko sliči svojoj mami Citi, kujici koja je ljetos, na žalost, otišla među legende.
Nakon Šja, kujice mudija, i Šaj u Polonin dom stigla je još jedna hrvatska ovčarka, Kiša (Kiša Con Maige).
- Kiša nam se pridružila kad je imala 1,5 godinu i to nakon što je zbog problematičnog ponašanja promijenila čak četiri vlasnika. Brzo sam otkrila kako je nevjerojatno sposobna i zaključim da su problemi u ponašanju posljedica toga što njezina beskrajna energija nije bila dobro iskorištena. Za Kišu je samo nebo granica. Glavna joj je disciplina agility, a svoje brojne uspjehe ljetos okrunila i 2. mjestom na Europskom prvenstvu. Sudjelovala je i na nedavnom Svjetskom prvenstvu u agilityju, na kojem je kao prvi hrvatski ovčar iz Slovenije branila boje slovenske reprezentacije – priča Polona.
Uči i djecu
Kišino srce je tako veliko da je uspješna i u športsko-radnoj kinologiji, u vježbama obrane jednako je dobra kao i psi službenih pasmina koji su dvostruko veći od nje. Školovana je i za traženje nestalih osoba u prirodi, a nastupa i u filmovima i reklamama. Od nekad problematičnog psa postala je pas koji sa svojom vlasnicom uči vrtićku djecu kako pravilno pristupiti psu. I premda je iznimno darovita, mora još puno raditi da dostigne svoju mamu Mišku, kujicu koja je s vlasnicom Tanjom Janeš prva svijetu pokazala što se sve krije u tim malim crnim psima.
- Hrvatski ovčar je pas velike osobnosti u malom tijelu, pas koji će vas pratiti u stopu kao sjena, vaš čuvar, zaštitnik i najbolji prijatelj. Kad vas osvoji ovaj energičan, glasan, spretan i odlučan pas, više ne možete živjeti bez njega – kaže Polona.
>> Mamu Sandru i kći Anu veže i velika ljubav za hrvatske ovčare
>> Bella je stvorena za ovčarenje, a život uz nju pun je ljubavi i veselja
>> Fu-rin-ka-zan napada poput vatre i nepobjediv je poput planine
>> Miška je pola moje duše, najbolje što mi se dogodilo u životu