Zbog svojih dekorativnih listova i stabljika, bambus je rado viđena biljka u našim vrtovima. Brzo raste, životni vijek mu je u prosjeku od 40 do 80 godina i ne zahtijeva pretjeranu brigu pa se baš zato čini idealnim izborom kada poželite neki kutak brzo zazeleniti (ili se sakriti od pogleda susjeda) i dati mu dašak zen - vrta. No zašto je potrebno dobro promisliti prije nego što ga posadite i kako vas ova elegantna i za održavanje zahvalna biljka može izbaciti iz zena?
Bambuse, elegantne, drvenaste biljke, uglavnom povezujemo s mističnom Azijom. U Kini simboliziraju dugovječnost, a u Indiji prijateljstvo. Koriste se u proizvodnji (npr. papir, namještaj), gradnji, prehrambenoj industriji, kao biomasa za proizvodnju energije, krase vrtove, poslovne i privatne prostore, a sprječavaju i eroziju jer svojim korijenjem stabiliziraju tlo. Sve u svemu – jedna odlična, svestrana biljka, rekli bismo. Pa ipak, vjerovali ili ne – i pojedine vrste bambusa zapravo su invazivne te ugrožavaju ekosustave zemalja u koje se unose. Iznimka nije niti Hrvatska s više od 970 stranih vrsta biljaka i životinja, od kojih je 10 do 15 posto invazivno, odnosno predstavljaju opasnost za njenu bioraznolikost. I mi smo, kao i ostatak svijeta, unosili i uvozili bambus upravo zbog njegove široke primjene i iskoristivosti, ne vodeći računa o onoj drugoj strani medalje – utjecaju na naše zavičajne vrste. Sad kad se udomaćio – imamo potencijalni problem.
Problematično korijenje
Bambus ubrajamo u porodicu trava (Poaceae), a danas je u svijetu poznato više od 1600 vrsta. Neki su zeljasti, neki drvenasti, neki niskog rasta (nekoliko desetaka centimetara), a neki sa svojih impresivnih 20 metara dokazuju zašto ih se smatra najvišim travama.
Ova biljka stvara specifične podzemne stabljike ili rizome iz kojih se razvijaju novi izdanci i korijenje. Tri su vrste rizoma: monopodijalni ili „bježeći“ (engl. running bamboo), simpodijalni (engl. clumping bamboo) i amfipodijalni ili miješani tip koji pokazuje osobine prve dvije vrste. Razlika u građi rizoma uzrokuje različitu brzinu rasta i invazivnost pojedinih vrsta bambusa.
Monopodijalni rizomi su tanki i rastu paralelno s površinom zemlje - stvaraju razgranatu mrežu koja od matične biljke može biti udaljena i po nekoliko metara pa ih je vrlo teško u potpunosti ukloniti ili uništiti. Mogu doseći dubine i do dva metra, a potreban je samo mali fragment rizoma da nastane nova biljka. Ovaj tip bambusa uglavnom potječe iz umjerenih područja Kine i Japana.
Simpodijalni su znatno kompaktniji. Prvo rastu ispod zemlje, a onda se uspravljaju prema gore kako bi formirali izbojke pri čemu poprimaju oblik slova „U“. Zauzimaju površinu od nekoliko kvadratnih metara i lakše ih je kontrolirati. Naći ćemo ih u Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi, Aziji i Australiji.
Elegantni uzurpatori staništa
Stvaranjem gustih monokultura bambus potiskuje zavičajne vrste, odnosno zauzima im staništa i oduzima potrebne resurse poput svjetla i hranjivih tvari, a može imati utjecaj i na gospodarstvo širenjem na poljoprivredna i ruralna područja. Međutim, ne pokazuju sve vrste bambusa invazivna svojstva. Najproblematičnije su vrste s „bježećim“ rizomom – upravo je kod njih dokazana najveća štetnost po bioraznolikost i zabilježeno agresivno širenje u okoliš. To su prije svega pripadnici roda Phyllostachys, koji se i kod nas smatraju ekološki rizičnima. Zbog invazivnosti tj. štetnog utjecaja na druge vrste, neke vrste bambusa su zabranjene u Kini i drugim državama u svijetu. U SAD-u je pak, osim za potrebe znanstvenog istraživanja, zabranjen uvoz svih vrsta bambusa zbog mogućnosti prijenosa gljivica koje uzrokuju bolesti žitarica.
Preporuke
Često se preporučuju i različite mjere prilagođene sadnje kao npr. sadnja uz korištenje barijera za sprječavanje daljnjeg širenja rizoma ili sadnja u metalne ili betonske posude. Bez obzira na to, činjenica je da je vrlo teško kontrolirati rast bambusa te je ipak najsigurnije prije same sadnje provjeriti ekološke osobine pojedine vrste i ne saditi one za koje postoje podaci o invazivnom karakteru. U tome će vam pomoći podaci s web stranice Invazivne strane vrste Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Naime, ovo je ministarstvo pokrenulo projekt „Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta“ kojeg provodi Uprava za zaštitu prirode, a jedan od glavnih ciljeva mu je informirati vas o prevenciji unosa i širenja invazivnih biljnih i životinjskih vrsta. U ožujku je pokrenuta i informativno-edukativna kampanja, a njen slogan „Slatke na prvu, gorke na drugu“ govori upravo o toj drugoj strani medalje: jednom kada se unesu, invazivne strane vrste je jako teško i skupo, pa čak i nemoguće ukloniti. Zato prije nego što pojurite u obližnji vrtni centar po novi ukras za vrt, neka vam ne bude teško proučiti popis invazivnih vrsta. Tako ćete spriječiti njihovo potencijalno dospijevanje u prirodu i poštedjeti se eventualnog objašnjavanja susjedima što vaš bambus radi u njihovom vrtu.