Poznata je kao jedna od rijetkih obitavališta čovječje ribice. Jama Baredine geomorfološki je spomenik prirode i prvi speleološki lokalitet Istre uređen za turističku namjenu, za posjete otvoren od 1995. godine. Smjestila se u zapadnom dijelu Istre kod Nove Vasi između Poreča, Višnjana i Tara, samo pet kilometara od obale mora. A podzemni vodozemac koji živi u njezinoj utrobi poznat je kao “istarska čovječja ribica”.
Pretpostavlja se da je istarska populacija čovječje ribice, piše na internetskoj stranici ove špilje, nekoliko milijuna godina odvojena od susjednih populacija u dinarskom kršu od kojih se vidno razlikuje po morfološkim specifičnostima, a u novije je vrijeme dokazana značajna i genetska razlika pa je znanstveno zabilježena kao nova podvrsta. U prošlosti su Istrijani mislili da su ove životinjice zmajeva mladunčad jer su vjerovali da u spiljama žive zmajevi koji kontroliraju količinu vode koja izvire iz njih. Tako su i u Baredini naši daleki preci sakupljali vodu na način da bi za sušnih ljeta ondje ostavljali posude te skupljali kap po kap. Barem su takve pretpostavke arheologa koji su u špilji pronašli ostatke pretpovijesne keramike.
Podzemni prostor nastao je djelovanjem vode u procesu okršavanja prije otprilike tri i pol milijuna godina, a jama je riznica stalagmita i stalaktita te podzemnih skulptura stvorenih dugovječnim radom vode. Tako su nastali čudesni sigasti oblici od kojih se ističu desetak metara dugačke “zavjese”, realističan kip Bogorodice, lik pastirice Milke, kosi toranj iz Pise te Snješko – lučonoša koji je postao zaštitnim znakom ove špilje. Ovaj stalagmit poznat je po izuzetno brzom rastu zbog intenzivnog kapanja vode, a svi koji stanu pored njega mogu vidjeti jasne crte lica, oči, nosa, ustiju i Snješkov veliki trbuh. U svom rastu gotovo se spojio sa stalaktitom iznad, pa izgleda da nosi baklju, zbog čega se njegovom imenu nadodao epitet “lučonoša”. Snješko “sjedi” neposredno uz podzemno jezero u posljednjoj od pet dvorana, na šezdeset metara dubine ispod razine tla. Dotud se, naime, mogu spustiti posjetitelji i turisti, iako je ukupna dubina jame 132 metra.
Temperatura pod zemljom uvijek je ista – oko 14 stupnjeva, pa bi oni zimogrozni mogli sa sobom ponijeti i dodatnu jaknu ili vestu. Ući se može, s obzirom na situaciju s koronavirusom, uz najavu, i to s obaveznim maskama na licu. Ulaznica stoji 45 kuna za djecu, za studente 60, za umirovljenike 65, a za odrasle 75 kuna. Uz jamu je postavljena i etnoizložba posvećena poljoprivredi, a vidjeti se mogu predmeti i strojevi te sačuvane fotografije i dokumenti vezani uz povijest tog kraja. U prostranome je dvorištu izloženo pedesetak strojeva – traktora, kombajna, vršilica... kojima su stari Istrani nekoć obrađivali crvenu zemlju.
– Imam i Lamborghini, Porsche i Ferrari – govori Silvio Legović koji je skupio strojeve, dodavši da je najstariji traktor koji ima – Fordson iz 1923. godine.