Iva Nadalin iz Istre stigla u Slavoniju i s dukatima pobijedila

Iva Nadalin, inženjerka brodogradnje iz Rijeke, u Zagreb je stigla samo da bi kuhala u radionici Akademije zdravog življenje. Prijavila se prvi put, a kako bi mogla sudjelovati uzela je i godišnji odmor. Sve će joj ostati u sjećanju i zbog pobjede i glavne nagrade koju je osvojila, pekača kruha. – Kako sam sportaš, bavim se veslanjem, važno mi je što i kako jedem.

U kuhinji su mi primjer baka i tata, a mama je samo mali od kužine. Inače rado kuham i uživam u tome – otkrila nam je Iva. A kad je za zadatak dobila glavno jelo, Leljine dukate, dodala je i da baš nije neki ljubitelj mesa, no nije ni vegetarijanac. Tamara Vrhovec, pedagoginja iz Križevaca, i njezina sestra Tatjana Grloci Gatarić iz Zagreba na radionicu su došle već kao naši stari znanci. Iako su već sudjelovale, prijavile su se i ove godine zato što vole kuhati i kuhaju svakodnevno. A prijavile su se i zbog natjecateljskog duha – ovo je bila prilika da pokažu što znaju i koja je bolja. Ipak, bile su spremne pomoći jedna drugoj, baš kao prave sestre. I zadatke su sestrinski podijelile. Tatjana nije krila oduševljenje kad je bundevara pripala starijoj sestri Tamari.

– To je jedino što nisam željela raditi – priznala je iskreno naša čitateljica Tatjana. A da je bundevara dospjela u prave ruke Tamara Vrhovec pokazala je vrlo brzo, spretno zamijesivši tijesto, koje je zatim još spretnije rastegla. – Moja baka govorila je da je to kolač što se trči oko stola – rekao je Zoran Biki, kuhar Hrvatskog kuharskog saveza, predstavljajući jela koja je kao zadatak odabrao za naše čitateljice. U samo jednom jelu, onom glavnom, Ljeljinim dukatima, ispreplela se i tradicija i sve ono što se u Slavoniji uzgaja i što raste na njezinim poljima. Izbor namirnica i jela Z. Biki prilagodio je vremenu, pa je tako odabrao i bundevu, koja je upravo aktualna, i odrezak barun Trenk, koji je dobar izbor u vrijeme Martinja. – Bundeve me podsjećaju na djetinjstvo, kad smo ih i jeli i s njima se igrali.

A od bundeve se može napraviti svašta - od juhe, pirea, mogu se peći kao dodatak jelu, a mogu biti i za kolač. Bundeve su prije bile sirotinjsko jelo, jedva se dočekalo da ih bude da se ima što skuhati – ispričao je Z Biki. A na slavonsku kuhinju, dodao je, dosta utjecaja ima i podneblje. – Zastupljeno je meso i jaka hrana. Ljudi su radili u polju i trebali su hranjive tvari i vitamine da bi mogli u tome uspjeti.

A u Slavoniji ima baš svega, žitarica, voća, mesa ribe. jedino nema južnog voća – dodao je voditelj treće radionice, ističući kako moderna gastronomija dopušta svakakve kombinacije. – Tradicija je teška stvar, no ljudima treba dati mogućnost da sve isprobaju i da daju mašti na volju – objasnio je, ističući da i u pripremi hrane treba pratiti prirodu i hraniti se sezonskim namirnicama. A da se u Slavoniji dobro jede i da uvijek mora ostati potvrdila je i naša radionica.