Iako je pažena među svojim dečkima, suprugom Nenadom, sinovima Ivanom, Petrom, Lovrom i Šimunom, dr. Ivana Nola žena je za koju je 24-satni dan prekratak da ispuni sve obaveze koje joj donose profesionalni i privatni izazovi.
Sa svojih 48 godina izgleda tako da bi joj pozavidjele i desetak godina mlađe žene, no njezin mladolik i njegovan izgled može zavarati one koji ne znaju da pred sobom imaju ženu koja se profesiji posvetila puno prije no što je kao mlada zagrebačka maturantica zakoračila preko praga Medicinskog fakulteta kako bi postala liječnica.
– Možda zvuči otrcano i stereotipno, no ja sam zaista od djetinjstva, točnije od trenutka kada sam počela ozbiljniji dio svog obrazovanja, željela biti liječnica. Iako je u mojoj široj obitelji bilo liječnika, nije me odredilo to zvanje. Studirati medicinu više je od fakultetskog obrazovanja, to je način života, predanost vježbama, kolokvijima, noćnom učenju... – objašnjava dr. Nola dodajući kako nipošto ne želi umanjiti vrijednost drugih fakulteta.
Možda zvuči otrcano i stereotipno, no ja sam zaista od djetinjstva, točnije od trenutka kada sam počela ozbiljniji dio svog obrazovanja, željela biti liječnica
– Ma koliko gorjela da završim sve u roku, medicina me tijekom cijelog studija ostavljala bez daha. I danas je tako jer me posao koji radim posve okupira, predajem mu se s jednakom strašću kao i prvog dana kada sam kao znanstveni novak počela raditi na Šalati, na tamošnjoj Klinici za dermatologiju – iskrena je dr. Nola. Završiti tada petogodišnji fakultet i ubrzo nakon toga postati majka prvog sina za Ivanu je bio samo početak liječničko-majčinske karijere.
– Dermatološka onkologija kao subspecijalizacija tada nije postojala, a ja sam željela upravo to i znala sam da je to područje medicine kojim želim kročiti i istraživati. Prije dvadesetak godina nije se još toliko znalo o bolestima modernog čovjeka koje su se tek razvijale. Nažalost, nisam mogla dobiti ono što me zanimalo... Naprosto, bila su neka druga vremena i drugi kriteriji – prisjeća se specijalistica koju to, međutim, nije zaustavilo.
– Krenula sam dalje kako sam znala i mogla te magistrirala na području onkologije, završila drugi poslijediplomski – dermatologiju u okviru specijalizacije iz dermatovenerologije – i doktorirala na melanomu kojeg smo tada svi postajali svjesni. Specijalnost je postala moj profesionalni izazov – ponosna je Ivana Nola. Bio je to samo prvi korak na poprilično dugom i teškom putu kojim se mlada liječnica zaputila prema krugu vrhunskih specijalista u kojem se danas s pravom nalazi.
– U međuvremenu se, nakon sina Ivana koji je danas već na putu prema vlastitoj akademskoj tituli i studira ekonomiju, rodio i Petar, ove godine maturant. Moja treća trudnoća u obitelj nam je donijela još jednog dečkića – Lovru, koji ove godine upisuje srednju školu. Nije bilo jednostavno spajati majčinstvo i struku, a tada sam radila kao asistent na Stomatološkom fakultetu.
Nije to bilo ono što sam ja zamišljala i moje ambicije nisu bile vezane za takav vid medicine, a najmanje za kadrovske premetaljke pa smo se suprug i ja, dakako uz veliku podršku cijele obitelji, odlučili otvoriti privatnu praksu prije punih deset godina. – Nije lako biti liječnik s privatnom praksom, ne u državi koja vas umjesto kao partnera doživljava kao neprijatelja. No sve što radimo, a radimo potpuno posvećeni dobrobiti pacijenata, na razini je svjetske klase. To nam potvrđuju i naši klijenti stranci – objašnjava dr. Nola i dodaje:
– Da se kojim slučajem naša poliklinika nalazi negdje na Zapadu ili pak u Turskoj, investicija u koju smo ušli isplatila bi se za dvije godine. Ovako ćemo desetljećima raditi da otplatimo uloženo. Životno i poslovno partnerstvo s dr. Nenadom Nolom, kaže, ima svoje dobre i loše strane.
– Živjeti i raditi skupa, kada je riječ o ovakvom projektu, jest dobro jer imamo isti cilj. No posvećenost poslu i pacijentima razdvaja nas do te mjere da se u radnom danu često i ne vidimo. Vrijeme koje uhvatimo kada se konačno dočepamo kuće rezervirano je za dečke jer je tu, osim trojice prvih mušketira, i naš četvrti sin, najmlađi Šimun, sada u drugom osnovne. E onda se izgrlimo, izljubimo, razgovaramo ...
Teško bi, dodaje liječnica, bilo ovakve velike životne projekte realizirati da nije podrške roditelja koja je zaista bezrezervna. – Tim više jer sam poprilično angažirana na međunarodnoj razini i kongresima na kojima, osim što pratim trendove i novitete u svijetu medicine, često i predajem. Iako su destinacije na kojima liječnici razmjenjuju znanja i iskustva često bajkovite, doktorica Nola kaže da su takva putovanja zapravo poprilično naporna i stresna.
– I prije no što se zaputite morate se dobro pripremiti. Uložiti poprilično vremena i truda da se pripremite, organizirate obitelj, posao, termine za pacijente, a onda i sebe spakirate pa otputujete. Bilo bi sjajno da je to neko antistresno putovanje, no kada imate odgovornost prema svemu što vam čini život, umorni ste i rastrgani i prije no što poletite – iskrena je Ivana koja priznaje da joj je, kao i svakoj ženi, "tlaka" pakiranje i raspremanje kovčega, kombiniranje odjeće, pranje, glačanje...
No zato, kad napokon osvane nedjelja, dan kad poliklinika ne radi i kada Nenad i Ivana Nola prestaju biti predani liječnici, vrijeme je kada se okuplja obitelj, kuha ručak, gura u kuhinji, pregledavaju zanimljive snimke...
– To je naš dan. Ljetovanja su nažalost samo produženi vikendi, a i dečki su stasali do te mjere da im je draže ići s prijateljima i svojim društvom nego s nama. Još su samo ovi najmlađi stalno uz nas iako ni oni neće zadugo – smije se liječnica.
>>Posao je pokrenula 's nula kuna', a danas je stroga šefica koja pogrešku oprašta samo jednom
>>Nahranila je papu, tri predsjednika, oskarovce, a sve je naučila od none u rodnoj Istri
>>'Imali smo 34 mil. kuna prihoda, a politika me poslala u arhivu'
Placeni oglas ?