Opatija je posljednjih godina obnovila svoj sjaj, ponovo je se, sa svom slobodom, može zvati Biserom Jadrana. Obnovljene šetnice, uređeni parkovi, vile, mnoštvo sadržaja, prekrasni hoteli koji su izdržali test vremena još iz vremena Franje Josipa koji je Opatiju gradio kao osobno lječilište. I danas su to prekrasna zdanja dopunjena, primjerice, Ambasadorom koji je, pak, elita bivše države gradila kao svoj obol najstarijem ljetovalištu na ovoj strani Jadrana. Međutim, slično kao i u susjednoj Istri, pravi doživljaj slijedi kada se nakon jutarnje kave maknete malo iz ljetovališta i krenete prema unutrašnjosti. A to u slučaju Opatije znači u brdo, prema Matuljima. Na putu prema naselju na rubu Rijeke dospjet ćete u Brege. A u Bregima doći ćete i do SuZa Croatian Spirit, obiteljske destilerije koja desetljećima već gaji tradiciju kako izrade za Kvarner svojstvenih rakija i likera, tako i ostavštinu tamošnjih pčelara.
Nedavno dograđena i obnovljena, SuZa nudi, prije svega, pogled na Kvarner s kakvim se može mjeriti jedino Draga di Lovrana, nedaleki restoran koji je među prvima u nas ponio prestižnu Michelinovu zvjezdicu zahvaljujući kreaciji i znanju Denija Srdoča, prvog našeg chefa koji je zaslužio dvije Michelinove zvjezdice, drugu za Nebo u također nedalekoj Costabelli. Sve ovo trebalo bi biti sasvim dovoljno da se uputite prema Kvarneru, danas dobro povezanim s unutrašnjošću. Ali, SuZa nudi i malo više. Borjan Suzić koji s bratom Tinom danas drži destileriju i pripadajuću 'hacijendu', strastveni je štovatelj povijesti pa tako i sakupljač memorabilije vezane za Rijeku i Kvarner. Zaputite li se u SuZu, čut ćete doista nevjerojatnih obiteljskih i povijesnih priča, a sve uz zaista izvrsne gutljaje domaćih gina, rakija, pa i pelinkovca, a onda i koktela spravljenih od tih domaćih destilata. Kao i uz sjajne zalogaje koje tamo znaju prirediti a koje doista ne očekujete od mjesta čiji je prvi smisao – žestica!
- Tata je počeo peći rakiju za vlastite potrebe. Pa se onda počeo baviti i pčelarstvom iz čega je, naravno, nastala medica po receptu jedne gospođe Bauer čiji je otac bio pčelar na Sušaku. Tu je došlo do nedoumice, kako je tata bio vatrogasac, morao se odlučiti, hoće li nastaviti s medicom za koju se pročulo, ili će sve ostati tek hobi a on vatrogasac. Odlučio je ovo drugo, priča Borjan čiji je otac Slavko legenda riječkog vatrogastva. Kako je medica bila sve popularnija, Borjan i Tino odlučili su očev OPG pretvoriti u tvrtku, na istom mjestu. Krenulo je s medicom, a nastavilo se s drugim 'žestama' i likerima, čak 23 ukupno, svi napravljeni od mahom domaćih sastojaka. Dunje i orasi stižu s Banije gdje je posađene plantaža, šljive iz Slavonije, trave su tu, s Učke, nešto uzgoje i sami… Da bi se pomalo došlo do većeg pogona i kušaonice.
– Zapravo sve ima veze s turizmom, jer naša je kuća i napravljena tako da može pružati i smještaj. Međutim, ratovi i druge okolnosti nisu nikada dopustili da se ta ideja do kraja razvije. Dijelom i zbog toga sada se 'craft turizmom' bavimo mi, govori Borjan. Naime, Suzići su nagrađeni nacionalnom nagradom Suncokret ruralnog turizma Hrvatske. Kada uđete u novu kušaonicu koja je uređena tradicijski, rustikalno, imat ćete što raditi. Nakon što ste razgledali destileriju i oldtimer s početka stoljeća kojim se nekada kretalo u prodaju krumpira. Sve uz pokoji gutljaj s vanjskog šanka gdje će vas prije svega ponuditi FIumanom ili Fiumankom ili Suza Spritzom, koktelom na bazi jednog od ta dva likera. A oni će vas pratiti i kada uđete u novu kušaonicu.
Fiuman je biljni liker a Fiumanka voćni, oba su doista odlični, a još je veći 'gušt' kada doznate što se skriva iza starih fotografija koje služe kao njihove etikete. – Riječ je o našim baki i djedu s majčine strane. Djed je bio dubrovački gospar a baka prava fiumanka. Zaljubili su se iako ona nije znala niti pravilno izgovoriti njegovo ime, umjesto Željko zvala ga je Dzeljko. Ali, djed je volio žene, pa taj brak nije dugo izdržao, kao što ni on nije mogao izdržati šetnju Korzom a da ne završi s nekom pod rukom. I tako je jednog dana samo našao svoje stvari ispred vrata, na etiketama ona gleda suprotno od njega, nisam siguran da su se više sreli, on se vratio u Dubrovnik, ona je ostala ovdje, kaže Borjan.
I površnije oko još će detalja uočiti u kušaonici Suzićevih. Primjerice, sliku Josipa Broza Tita u Opatiji ispred jednog od hotela. Ali i funkcionalnu maketu parnog stroja kakav se proizvodio u riječkom Torpedu. – Takav su stroj sa sobom nosili inženjeri Torpeda kada su išli prodavati svoje znanje. Potpuno je funkcionalan, radi i raritetan je. Često obilazim tržnice i gledam oglase, dosta stvari iz povijesti Rijeke sam pronašao i sačuvao, ljudi često ne znaju što imaju. Pa, evo i ove stolice na kojima sada sjedite su iz originalnog restorana Bevanda! Također, malo ljudi zna da je u Rijeci nekada bila velika destilerija Pfau & Co. koja je proizvodila i konjak. Taj se konjak u posebnim bočicama od kojih imam jednu ovdje slao u Kinu vojsci koja je tamo poslana kako bi ugušila Boksački ustanak. Na tom je mjestu danas palaća Littorale, kaže Borjan.
Tako likeri koji su danas jedno od obilježja gastronomske i turističke ponude Kvarnera nisu ovdje bez povijesti. Kada uđete u kuću Suzićevih, dočekat će vas još memorabilije. Pronašli smo, primjerice, originalnu kutiju – Domaćice. Koju bi možda trebalo odnijeti u Kraš. Pa onda jedan i dalje funkcionalni JukeBox, pa igraću konzolu, starih boca poznatih pića, čak i jednu u cijelosti sačuvanu bocu s talijanskim nacionalističkim upraviteljem Rijeke Gabrielea d'Annunzia. Satima bi se moglo istraživati, dok se ne umorite. A tada će vas ponuditi doista odličnim jelima, poput sjajno marinirane hobotnice, koja je stigla na plati s dva lica.
Uz jadranski specijalitet tu je bilo i onih slavonskih popu kulenove seke i kobasica s malo sira a u društvu domaće pogače. Uz odlični London dry gin Torpedo-51 ili travaricu Učkaricu ili čak pivo koje se po receptu SuZe radi u Daruvarskoj pivovari, probat ćete i odlične kolače, opatijsku krempitu, primjerice. Dodatni dojam pružit će i mogućnost pripreme vlastitog gina u stolnoj destileriji gdje ćete gotovi destilat koji Suzići rade od domaće pšenice oplemeniti također domaćim biljkama i začinima. A rezultat svoje nadahnutosti tog dana ponijeti doma. Vjerojatno je bolje, ipak, ponijeti nešto od SuZinih proizvoda kojih iz destilerije godišnje izađe oko 30.000 litara.